Reci: ako Bog da!

Grčko pravoslavni, šezdesetogodišnji libanonac, književnik, eseist, skeptik i empirist, koji za sebe kaže da se najviše voli rugati ljudima koji sami sebe shvataju preozbiljno, Nasim (Nassim Nicholas Taleb) u svom djelu Crni Labud (The Black Swan) donosi nam slijedeću podjelu u pristupu slučajnosti.

Skeptični empirizam i neplatonistička školaPlatonistički pristup
Zanima ga šta se nalazi izvan platonističkog pregibaFokusira se na unutrašnjost platonističkog pregiba
Poštuje one koji imaju petlje reći “ne znam”“Samo vi kritikujte modele. Ti su modeli sve što imamo”
Debeli ToniDoktor Džon
Misli da su Crni labudovi dominantan izvor neizvjesnostiMisli da su uobičajene fluktuacije dominantan izvor neizvjestnosti; o skokovima razmišlja naknadno
Odozdno prema goreOdozgo prema dolje
Obično ne nosi odijelo (osim na sprovodima)Nosi tamna odijela, bijele košulje i govori dosadnim tonom
Više voli da je otprilike upravuPrecizno griješi
Minimum teorije; teoretiziranje smatra bolešću kojoj valja odoljetiSve se mora uklopiti u neki veliki opšti socioekonomski model i “strogu ekonomsku teoriju”; mršti se na “deskriptivno”
Ne vjeruje da se vjerovatnost može lahko izučavatiCijeli aparat izgrađuje na pretpostavci da je izvjesnost izračunljiva
Model: Sekst Empirik i škola na dokazima utemeljene, minimalno teoretične empririjske medicineModel: Laplasovska mehanika, svijet i ekonomija su poput sahata
Razvija intuiciju iz prakse, polazi od posmatranja prema knjigamaOslanja se na naučne radove, polazi od knjiga prema praksi
Ne ispiniriše ga bilo koja nauka; služi se neurednom matematikom i metodama proračunaInspirisan fizikom: oslanja se na apstraktnu matematiku
Ideje temelji na skepticizmu, na nepročitanim knjigama u biblioteciIdeje temelji na vjerovanjima, na onome što misli da zna
Za polaznu tačku uzima EkstremistanZa polaznu tačku uzima Mediokristan
Fina vještinaTraljava nauka
Teži tome da bude otprilike u pravu, u širem skupu slučajnostiTeži tome da bude potpuno u pravu, u uskom modelu, s preciznim pretpostavkama

Naravno, čitajući ovo, posebno neko ko sam sebe smatra slobodoumnim, progresivnim, onim koji ne slijedi šablone i ne vjeruje slijepo nauci i naučnicima (prvenstveno tu mislimo na ljude koji se bave raznim zavjerama i njihovim teorijama) sebe će vrlo rado svrstati u lijevu kategoriju. Oni bi vjerovatno za sebe rekli kako su skeptici, kako sebe naziva i sam Nasim, koji je za potrebe ove knjige konsultovao preko 520 drugih knjiga (koje zna, kao svoj džep, kako bi se reklo), te mnoštvo drugih ljudi iz raznih oblasti, a koje veoma cijeni, makar se s njima i ne slagao.

Vodi nas Nasim kroz izučavanje i posmatranje posljedica Crnog labuda iz poglavlja u poglavlje. Pokušava da raskrinka zablude mnogih, a najčešće:

  • Ekonomista – zato što su ekonomisti ti koji se najčešće od svih pozivaju na procjene budućnosti, kako bi osigurali sebi razne novčane premije,
  • Matematičara koji rade za ekonomiste – koji praktično zloupotrebljavaju matematiku da bi se dodvorili ekonomistima, osvojili novčanu premiju, ali se možda i dokopali Nobelove nagrade, ali i
  • Filozofa – jer bi oni trebali biti nekakav korektivni misleći faktor društva, a po Nasimu oni su, nažalost, psi čuvari kritičkog mišljenja, imajući dužnosti koje druga zanimanja nemaju.

Već na samom početku knjige pokušava nas kroz praktične primjere provesti kroz svoje misli i ono što on naziva Crnim labudom (mada u napomenama na kraju knjige veli da je bilo mnogo ljudi u historiji koji su se koristili istim imenom za istu stvar, ali očito nije bilo toliko popularizirano kako je to on popularizirao). Tako nam navodi primjer purana (ćurana) kojeg tove, maze i paze. Iz perspektive purana svijet je Mediokristan, gotovo ružičast, predivan. On je svaki dan opušteni i sve više prepušten uživanju u hrani i izobilju koje ima, neznajući da ga njegov vlasnik kani priklati za Dan zahvalnosti (nacionalni dan u SAD-u) – a što je klasični primjer Crnog labuda za jednog purana.

On nam veli, da se puran vodi onime što ima, i historijski podacima u kojima se jasno vidi kako napreduje i kako uživa. Kako dobija neki povlašteni status u pilićarniku. Na potpuno identičan način se vode ekonomisti, kaže Nasim, kada prave projekcije za budućnost. Oni gledaju krivulju dijagrama u prošlosti i prave projekciju na budućnost, a ustvari nemaju pojma šta ih čeka sutra ujutro, ili čak šta više, još večeras. Time obmanjuju prvo sebe, zatim svoje poslodavce, ali ono najgore od svega ulagače i obične građane koji im povjeravaju svoje ušteđevine. Nerijetko se ide dotle da im se povjerava budućnost u smislu dodatne ili pak osnovne penzije.

Drugi primjer nam navodi, sljepilo, ekonomista, ali i matematičara i fizičara u primjeru kapetana poznatog Titanika koji je ponosno izjavio:

U svojoj cjelokupnoj praksi, nikada nisam doživio ni jednu… spomena vrijednu nesreću. Za sve godine provedene na moru, vidio sam samo jedan brod u opasnosti. Nikada nisam vidio brodolom, nikada ga nisam doživio, niti sam se ikada zatekao u nevolji koja je prijetila ikakvom katastrofom.

Zaslijepljeni prošlošću i onome šta se dešavalo, prave projekciju za budućnost, zaboravljajući na Crnog labuda!

Ali nije to skolonost samo ekonomista, matematičara, fizičara i filozofa. Svi smo podložni tome ma čime se u životu bavili. Pogledajmo slijedeći primjer:

BOLJE VRABAC U
U RUCI
NEGO
GOLUB NA GRANI

Ima li išta neobično ovdje? A da pogledamo još jednom! I još jednom! Koliko nam je trebalo vremena da shvatimo da je jedno U višak? Svi pokušavamo da pojednostavljujemo stvari, i ne treba da se osjećamo loše ako nam je trebalo više puta da ga uočimo.

Kada govorimo o matematičarima i fizičarima najslikovitiji primjer je kroz geometrijska tijela. Mi još od veoma rane životne dobi učimo o pravoj liniji, o trouglu, četverouglu, krugu i tako dalje. Uglavnom, pravilnim oblicima. Međutim, pravilnih oblika u prirodi nema! Ni jedna linija nije u potpunosti prava, ni jedan trokut nema u potpunosti prave stranice, ni jedan krug nije savršeni krug i tako dalje. Pa čak ni saće koje prave pčele nisu savršene, ma kako skladne i lijepo izgledale! Svi ti oblici u prirodi imaju određene tzv fraktalne segmente.

“Prije nego što se zapadno mišljenje utopilo u vlastitom “naučnom” mentalitetu – nazivajući ga, arogantno, prosvjetiteljskim – ljudi su mozgove poticali na razmišljanje a ne na računanje”

Kroz cijelu knjigu Nasim ismijava sve one koji se bave vjerovatnostima u budućnosti, a koriste se tzv. Zvonastom, odnosno Gausovom (Gauss) krivom, obzirom da ona dolazi iz Mediokristana, a stvari, realni život je daleko od toga. Prema Nasimu, mi živimo u Ekstremistanu veoma nepredvidljivom.

“Mirenjem s vlastitim slabostima ne možete se nametnuti kao autoritet. Ljudi naprosto žele biti zaslijepljeni znanjem, mi smo rođeni sljedbenici, mi trebamo vođe a vođe oko sebe okupljaju ljude naproto zato što koristi od života u skupini nadmašuju nedostatke života u samoći. Više nam se isplati povezati i krenuti u krivom pravcu, nego da se sami nađemo na pravom. Oni što su umjesto kakvog introskeptivnog mudraca slijedili nekakvog nametljivog idiota, prenijeli su nam dio svojih gena. Socijalna patologija to jasno pokazuje: oko psihopata se redovno okupljaju sljedbenici”

Ili što bi rekao A. Izetbegović, parafrazirano: heroji ostaju na bojnim poljima, pod zemljom, a kukavice osnivaju nova društva. Mi smo svi potomci kukavica, a ne heroja.

Ovdje bismo kao podršku Nasimovog razmišljanja mogli navesti također i Dan Gilberta (Dan Gilbert) koji u svom djelu Kako mentalni sistem vjeruje pokazao da nam skepsa nije urođena i da za nevjerovanje treba ogroman mentalni trud.

Zaključak

Silno sam se obradovao još prvim redovima knjige u kojima se Nasim na veoma ironičan i sarkastičan način ismijava sa mnogim velikim umovima kako današnjice tako i historije. Ta ironija i ismijavanje ne nedostaju kroz cijelu knjigu. Ima jedno podpoglavlje posvećeno samo Nobelovcima, čak.

U životu pokušavam da ne budem slijepi sljedbenik nikoga, ali za takvo nešto je potreban ogroman napor, jer sam i suviše svjestan da upadam u razne mainstream klopke. Potreban je ogroman napor, ali i izučavanja, čitanje, studiranje, promišljanje. Neophodno je potrošiti jako mnogo vremena da se shvati onaj drugi i drugačiji, da bi se moglo potvrditi ili opovrgnuti svoje razmišljanje ili stav. Obradovalo me je Nasimovo razmišljanje zato što sam se pronašao na tom putu. Svakako, Nasim je za mene nedostižan, ali eto barem bih onako, neskromno mogao reći da se nalazim na tom putu. Meni se više svidio sam koncept razmišljanja nego koncept predivđanja budućnosti koji obrađuje Nasim, da budem veoma otvoren i pošten.

Ono što bih ja uzeo kao vodilju za jednu drugu knjigu koju bih pisao, ili sugerisao drugima da pišu, a na ovu, identičnu temu, samo u oblasti religije i ljudskih ponašanja izvan ekonomije, jeste Kur’anska poruka kod planirajna:

– I nikako za bilo šta ne reci: “Uradiću to sigurno sutra!” – ne dodavši:
– “Ako Bog da!” A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: “Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga.”

23. i 24. ajet sure Pećina (El-Kehf), Kur’an časni

Debeli Toni – To su oni likovi koji i kada kupe odijelo po mjeri na njima izgleda kao da su ih kupili na internetu. Potpuno su nepredvidivi. Uvijek imaju neki telefon u ruci, šarm uz pomoć kog ostvaruju poslove u hodu, u restoranu. Bježe od dosadnih sastanaka i rijetko se druže s onima koji ne izlaze iz skupih odijela, osim kada trebaju da ih preveslaju za neke dobre pare. Nerijetko bez fakultetskog obrazovanja ili pak se provukli na iglene uši.

Doktor Džon – To su oni likovi koji kada kupe odijelo na internetu, zaista se i vidi da su ga tamo kupili. Potpuno su predvidivi, poput sahata. Uvijek slijede samo ustaljene norme i pravila. Veoma su strogi u slijeđenju procedura i onoga što se govori u naučnim krugovima. Klasični štreberi s mnoštvom objavljenih naučnih radova.

Mediokristan – Područje osrednjosti. Ono čemu svaki doktor Džon teži. Bilo to osrednje ili ne bilo, tu će se naći model da sve pojednostavi. Nešto poput socijalizma u političkom smislu. Ili kada inžinjeri i fizičari (ali nerijetko i matematičari) izbacuju mnoštvo varijabli jer nemaju uticaja. Ili pak za neke varijable kažu da se podrazumijevaju – obzirom da ih tako (poznata) historija uči.

Ekstremistan – Realno, stvarno područje u kom živimo. Područje koje obiluje neograničeno mnogo nepoznato nepoznatog. Područje u kom je nemoguće predvijedti sutrašnjicu, a kamoli slijedeću deceniju ili stoljeće.

1

Hits: 75