Mnogi su već odgledali neku vrstu dokumentarnog filma The Social Dilema kod nas prevedenog kao socijalna ili negdje društvena dilema. Naravno, film je s namjernom napravljen tako da se ljudi ono makar malo zapitaju o svojim ponašanjima na društvenim mrežama – jer ovo Social uglavnom se misli na društvene mreže. Ali, još više od svega toga je pozadinska, skrivena, subliminarna poruka – svi oni su zli i žele vam/nam zlo! Otuda jako mnogo komentara na istim tim društvenim mrežama, prvenstveno Facebook i Twitter, ali ne zaostaju ni mnoge druge. Međutim, smatramo da tu ima jedna mnogo važnija, da ne kažemo podlija subliminarna poruka o kojoj ćemo nešto reći malo kasnije.
…čovjekovo je samo ono što sam uradi.
Kur’an, Sura En-Nedžm, 39 ajet
Nekoliko je važnih ili gotovo ključnih stvari pomenuto u dokumentarnom filmu, odnosno stvari na koje se većina ljudi poziva i o kojima diskutuje i raspravlja širom svijeta.
Dizajn
Veli se u ovom dokumentarnom filmu na veoma dramatičan način, gotovo smrtno dramatičan, hororski, kako tamo negdje u tim velikim korporacijama postoje ljudi koji izučavaju ljudsko ponašanje – human behaviour i na osnovu toga prave dizajn svojih aplikacija kako bi ljude što duže zadržali na njima, odnosno kako bi ih ljudi što duže koristili.
Svaka poruka se može prenije na mnoštvo načina, a dvije glavne podjele su svakako one s kojima se kod ljudi žele pobuditi emocije (radosti, tuge, žalosti, empatije, …) i one s kojima se jednostavno prenose informacije, a konzument odlučuje sam šta će s njima. Ovih drugih gotovo da ni nema. I bilo ih je veoma malo kroz cijelu ljudsku historiju. Uvijek se manipulisalo porukama, a preko poruka masama koje ih konzumiraju. Ista stvar je i s ovom porukom o dizajnu u predmetnom dokumentarcu.
Zbog objektivnosti, i šire slike, odnosno davanja konzumentu da sam odluči koliko je to dramatično, strašno, hororski, valja spomenuti i druge primjere gdje se dizajnom utiče na korisnika!
Pa to je ustvari svuda oko nas! Čak ni mlijeko u prodavnici ne kupujemo upakovano u lošiji dizajn, o odjeći, obući, automobilima, namještaju, mobitelima i svemu onome što nas okružuje da i ne govorimo! Čak na dizajn gledamo i kada se takmičimo s prirodom, pa uzimamo ono voće i povrće koje je ljepše, iako je skuplje.
Neko će reći, dobro, to sve znamo, ali oni nas manipulišu time, to prelazi neke normalne granice. No, evo i mi ćemo sada reći, a koje su to normalne granice? Šta znači imati normalne granice kod dizajna? Koji dizajn stolice koju želimo kupiti je prihvatljiv, normalan, a koji izlazi iz okvira normalnih granica? Koji dizajn omota čokolade, soka, keksa, …? Svi oni imaju za cilj jedno – privući i zadržati konzumente! Kraj priče!
Zavisnosti
Kao što već rekosmo u prethodnom poglavlju – dizajn, poruke se mogu prenijeti na mnoge načine, a autori ovog dokumentarca su očito odlučili da u ljudima pobude najdublje emocije i to kroz najugroženije kategorije društva. Za potrebe ovog dokumentarca se manipulisalo gledaocima kroz dječija ponašanja. Prikazalo se kako su djeca spremna prekršiti sva roditeljska pravila kako bi se dočepala telefona. Valja prije svega znati da djeca na prvom mjestu imitiraju svoje roditelje! Ako viđaju roditelje da vise na telefonima po čitav dan, i oni će raditi isto. Ako vide roditelje da čitaju knjige ili se bave nekim drugim korisnim radom, na djecu se može ipak uticati. Može im se ograničiti korištenje telefona za igre ili korištenje društvenih mreža s mnogo manje problema, naravno.
Nije problem zavisnost kod djece, nego kod odraslih, očito. No u dokumentarnom filmu se to nigdje nije spomenulo, ili se barem ne sjećam da jeste.
Možemo se referencirati na prethodni post kada je u pitanju zavisnost, pa napraviti paralele, da bi smo bolje razumjeli pojam zavisnosti. Mnogi od nas su zavisnici o kahvi. Ujutro ne mogu da se dohavizaju sahat-dva dok ne popiju kahvu i dok ona ne počne djelovati. Znamo kroz kakve krize prolaze oni koji puše i ako im se zabrani pušenje, kakve posljedice imaju. A zatim mnoge, mnoge druge zavisnosti. Nemamo mi problem samo s društvenim mrežama! Problema zavisnosti je na sve strane.
Oglašavanje i algoritmi
Dokumentarni film nam predstavlja algoritme za oglašavanje i praćenje ponašanja korisnika kao algoritme za upravljanje mislima – ono što bi rekli iz ovih nekih skupina – čipuju nas.
Internet iako ima velike slobode i dostupnost ka kranjim korisnicima ipak je veoma manipulativan i to potpuno nenamjerno. Da bi se nenamjerna manipulativnost ublažila, neophodno je baratati podacima i praviti algoritme da svi dobiju šansu.
Zamislimo da želimo pogledati neki film na internetu i vidimo dva, oba nam se čine veoma primamljiva po nazivu ili kratkom pregledu, međutim jedan od njih ima ocjenu 4,6, od strane 100.000 korisnika, a drugi ima ocjenu 5,0, ali samo od dva korisnika. Prvi, onaj s ocjenom 4,6 košta 12,99EUR, a drugi, onaj s ocjenom 5,0 košta 9,99EUR. Koji bismo odabrali da gledamo? Vrlo je vjerovatno da će to biti onaj od 12,99EUR. Iako se ima sloboda izbora, ipak smo na neki način izmanipulisani s brojem pregleda i s ocjenom koju film ima, stoga se odlučujemo za onaj skuplji.
Isto pravilo možemo primijeniti na bilo šta drugo, kao što je recimo knjiga ili još gore, udžbenik. Na taj način, mnogi, odlični radovi nikada ne dožive uspjeh, jer ne dobiju priliku!
Sada se stavimo u ulogu inžinjera koji pokušava taj problem da riješi, kako bi svima pružio šansu pod ovim našim Suncem. On, inžinjer mora da napravi takav algoritam da ne bude oštećen ni onaj koji ima mnoštvo pregleda i manju ocjenu, ali ni onaj koji ima odličnu ocjenu, ali je tek izašao na tržište, tek prije par dana! Nakon što iskoristi sve parametre koje ima, ostaje mu još da pogleda šta korisnik voli i da mu pruži onaj film koji mu više odgovara.
To je ustvani ono što mi svi želimo zar ne? Voljeli bi da imamo baš onu listu filmova koju volimo, kao i listu knjiga i mnogo čega drugoga. Zašto da stalno gledam knjige iz historije ili biologije, ako me historija i biologija ne zanima ni jedan jedini promil? Zanima me geografija primjera radi i želim o geografiji sve da znam. E ako je već tako, inžinjeri će učiniti sve da nam taj materijal i približe, kako ne bismo danima lutali po internetskim bespućima u potrazi za tim materijalom.
Problemi algoritama
Najveći problem algoritama nije onaj koji je spomenut u dokumentarnom filmu, nego onaj koji nas čini nesvjesno potpuno slijepim. To se najbolje vidi na primjerima ljudi koji su u silnim potragama za otkrivanjem zavjera. Zbog njihovih silnih potraga za tim materijalima u svim mogućim oblicima, algoritmi im se prilagođavaju i nude im na sve strane samo taj materijal. Oni s veoma teškom mukom mogu pronaći nešto drugo, jer su svoj personalizirani algoritam naučili da im nudi rezultate samo iz zavjera svega i svačega.
Spominjemo zavjere zbog toga što su one najglasnije, ali golem je belaj i za one koji se bave naučnim radovima i istraživanjima! Oni nažalost, veoma teško dolaze do drugih i drugačijih mišljenja u internetskim prostranstvima jer su svog personaliziranog algoritma naučili samo na jedan obrazac i na jednu usku oblast, koji im nudi rezultate samo i jedino iz tog uskog područja.
Subliminarna poruka
Ova konstatacija ili naznaka može se smatrati ad hominem, međutim, što bi u narodu kazali, prvi ste počeli. Oni koji poznaju autora i one oko njega koji su uveliko učestvovali u realizaciji dokumentarnog filma, vele da je namjera autora bila da ustvari promoviše ono čime se on bavi i time odradi jedan ogroman marketinški dio, na istom kalupu na kom to rade i društvene mreže, a koje kao fole on svom silinom ovdje napada. Da li je to istina ili nije, neka prosudi svako sam za sebe, ali vjerovatno će nam najbolje rezultate dati poslovanje njegove firme u narednim godinama.
Za radoznale
Preporučujemo TED govor star već pozamašan broj godina. Za one koji ne barataju engleskim jezikom klikom na zupčanik u donjem desnom uglu može se naći mnoštvo prevoda.
Hits: 136