Opšte je poznato da postoje mnoge podjele ličnosti. Od toga kako se dijele djeca, pa đaci, pa kasnije zreli ljudi. Jedna od tih podjela je i ona na:

• Lovci
• Zemljoradnici

Veli se da su ličnosti Lovci oni koji imaju nemiran karakter, živahni, nerijetko su vođe, lideri, političari, progresivni ljudi uopšte, dok su Zemljoradnici, mirni, povučeni, tihi. Oni koji se više oslanjaju na svoj rad i podršku od Boga, za razliku od onih prvih, koji više vole da odu u lov ili otmu od drugih – zemljoradnika.

Ako se vratimo na prapočetak, na našeg praoca Adema (Adama) i njegovu dvojicu najpoznatijih sinova, Habila (Abel) i Kabila (Kajin), te na ono što nam se prenosi u Svetim spisima, uvidjećemo da ta podjela postoji još od tada, jer:

• Habil (Abel) bio je stočar, odnosno lovac, a
• Kabil (Kajin) bio je zemljoradnik.

Polja krvi

Jedna od najpoznatijih spisteljica (može li se kako drugačije ovo zanimanje napisati?) na svijetu Karen Armstrong napisala je djelo Fields of Blood: Religion and the History of Violence, a koju je na bosanski jezik preveo naš Mirnes Kovač, te se može naći pod nazivom Polja krvi: religija i historija nasilja.

Karen nas u ovom svom djelu navodi na jednu interesantnu misao odmah na samom početku. Čini se da su Zemljoradnici nekako osuđeni da budu donji još od prapočetka. Naime, Kabilu njegov prilog nije bio primljen – on je za svoj priliog dao poljoprivredne proizvode, a Habil, kao stočar (Lovac) naravno, životinju.

Ali i još jedna stvar je interesantna ovdje, osim čiji je prilog bio prihvaćen, čini se da nas tuđe je slađe prati još od prapočetka, jer je Habil oženio Kabilovu sestru, a Kabil, nije htio Habilovu.

Kasnije nas Karen tako vješto, enciklopedijski vodi kroz historiju čovječanstva da počesto na samo jednoj stranici knjige ima toliko informacija od kojih zaboli glava pokušavajući da se sve procesiraju. Stoga je nerijetko potrebno zatvoriti knjigu, odmoriti neko vrijeme, a onda nastaviti čitati kasnije, kada se mnošto informacija složi.

Ne znamo da li je Karen ovo djelo doista pisala sama, bez ikakve pomoći drugih ili ne, ali kako već rekosmo prepuno je informacija koje nekada djeluju kao da su samo nabacane. Odnosno da su činjenice jedna za drugom nabrajane u tolikim količinama, da ih je teško usvojiti ako se nema odgovarajuće predznanje. Iako volim i historiju, i religiju, i politiku, i sociologiju, i filozofiju, to ipak nije moje zanimanje te mi nedostaje jako mnogo znanja iz svih tih oblasti i teško usvajam gradiva kao što su ova. Ako je pak sve napisala sama, iz svoje glave, onda je to još dodatno za ibreta sve.

Teško je napraviti sažetak svega onoga što ona navodi u knjizi koja ima oko 500-injak strana sitnog fonta i s uskim proredom – da je pisana kako se inače pišu romani i knjige imala bi možda i preko 4000 strana! No, daćemo par citata, čisto da zagolicamo maštu potencijalnim čitaocima.

U svakom slučaju, djelo obiluje mnoštvom referenci na svakoj mogućoj stranici uz pomoć kojih je moguće provjeriti istinitost navoda, ali je interesantan koncept kroz većinu poglavlja. Kako i zašto su Lovci iskorištavali Zemljoradnike, te kako su imperije i carstva opstajala stotinama, pa i hiljadama godina. I sve tako do industrijskog doba. Mada, iako nas Karen ne vodi kroz taj dio, niti išta govori o tome u industrijskom dobu, čovjek je oduvijek jeo i pio, pa tako i dan danas. Industrija hrane je veoma brutalna industrija uz pomoć koje se, i zbog koje se i dan danas u određenim oblicima vode razni ratovi, ekonomski, društveni, kulturalni, pa i oružani.

Ovo izvanredno djelo preporučujem svim prije svega ljubiteljima historije, ali i politike i religije. Kao obavezno štivo bih uveo svim političarima na svim nivoima, od mjesne zajednice do predsjednika države.

Kada jednom postane koloniziran, narod često veoma ovisi o svojim vjerskim praksama, nad kojima još ima određenu kontrolu, a koje ga podsjećaju na vrijeme kada je imao dostojanstvo i slobodu.

Izgleda da je takozvana opsjednustost duhovima (džinnima) često povezana sa ekonomskim, seksualnim ili kolonijalnim ugnjetavanjem, kada se ljudi osjete obuzeti nekom stranom silom koju ne mogu kontrolisati.

Termin hindu su prvi upotrijebili muslimanski osvajači da bi opisali domorodački narod.

0

Hits: 113