Proricanje budućnosti

Opšta vještačka inteligencija (AGI – Artificially General Intelligence) mnogo je precizniji izraz od Vještačke inteligencije (AI – Artificially Intelligence) koji se koristi još od davne 1950. godine.

Vještačku inteligenciju posmatramo kroz dvije prizme:

  • Ona zbog koje proričemo budućnost
  • Ona koja nam proriče budućnost

Proricanje budućnosti

Kada govorimo o proricanju budućnosti, uglavnom nam padaju na pamet razni šarlatani, kao neke vještice sa staklenom kuglom, karte, grah, horoskop i ko zna šta sve ne.

Međutim, proricati budućnost se može i bez svega toga. Svako od nas može da kaže da će sutra svanuti novi dan, na primjer. Ili da ćemo svi jednoga dana umrijeti. I slične neke stvari, koje mi uzimamo zdravo za gotovo, ali u osnovi su proricanje budućnosti, zbog nekog slijeda i iskustva kojeg imamo iz prošlosti.

Drugi nivo proricanja budućnosti je reći da će se nešto dogoditi tog i tog dana ili te i te godine. I za taj nivo nam nisu potrebne staklene kugle, niti karte, niti bilo koji egzotični pribor. Pa tako, možemo da rezervišemo avionsku kartu za ljetovanje slijedeće godine i znaćemo tačno u minut kada ćemo biti u avionu ili sletiti na odredište. Znamo kada ćemo realizovati projekat i predati ga klijentu i slične stvari.

U zavisnosti koliko je kompleksno nešto i koliko ima uticajnih faktora, to određivanje tačnog datuma i vremena može da ima poteškoće. Niko od nas ne može predvidjeti da li će avion pasti, pokvariti se, otkazati let zbog nevremena, nekog rata, epidemije, pandemije ili bilo kog drugog razloga. Također, ne možemo znati ni da li će iskrsnuti nepredviđene stvari na projektu i možda ga ipak nećemo dostaviti kada smo planirali. Zbog svega toga, u planiranje uključujemo zavisnost: Ako se dogodi A, onda slijedi B. A, ali i B, može biti i pozitivno i negativno. I u zavisnosti od toga ipak pravimo planove da bismo ostvarili vlastite ciljeve i dobili na kraju ono što želimo.

Jedna od stvari koju ljudi iz svijeta naučne fantastike, filozofi, ali nerijetko i veoma priznati naučnici ili instituti jeste ta da pokušavaju da predvide šta će se dogoditi s vještačkom inteligencijom u budućnosti. Ono što možemo da vidimo još od davne 1950. godine jeste da su skoro svi griješili, bilo da se radi o filozofima, naučnicima ili ljudima iz svijeta naučne fantastike.

Poučeni historijom, predviđanja za budućnost vještačke inteligencije u novije vrijeme su relativno oprezna ili uopštena, tako da se izbjegne poniženje i sramota zbog loše procjene.

Izazovi vještačke inteligencije

Možda je bolje nazivati sve ovo, vještački napravljena inteligencija, jer dobijamo precizniji opis onoga šta ona jeste. Kako god bilo, vještačku inteligenciju ljudi iz svijeta filozofije, naučne fantastike ali i naučnici dijele uglanom u dvije vrste i to:

  • Jaka vještačka inteligencija – mašinska inteligencija sa cijelim spektrom kognitivnih, ljudskih vještina
  • Puna ili potpuna vještačka inteligencija, odnosno opšta vještačka inteligencija – podrazumjeva obavljanje složenih ljudskih kognitivnih vještina

Neki od izazova koji se stavljaju pred vještačku inteligenciju, odnosno ljude koji ju razvijaju su:

  • Turingov test. Ako se upare dvije mašine s vještačkom inteligencijom, one trebaju prepoznati da se radi o mašini, a ne o čovjeku, ili ako je čovjek u interakciji s njima, treba da prepoznaju da je to čovjek, a ne mašina. (Preporučujemo pogledati film: The Imitation Game)
  • Test kućnog pomoćnika. Humanoidni robot, koji bi znao sam ući u kuću, pronaći posuđe, vodu i kafe aparat, te napraviti kafu i donijeti čovjeku.
  • Test učenika ili studenta. Humanoidni robot koji se sam upisuje na fakultet, pohađa nastavu i polaže testove te dobija diplomu.
  • Test zaposlenosti. Humanoidni robot koji bi bio u stanju raditi ekonomski isplative poslove koje radi prosječan radnik (mada se zanimanje prosječan radnik mijenja iz decenije u deceniju)

Iza zavjese

https://wellsmith.com/

U poglavlju iznad naveli smo putovanje avionom kao predivađanje budućnosti, ali i naglasili da niko od nas ne zna šta budućnost donosi.

– Čuj, mislio sam pobiti 100.000 muškaraca i jednu plavušu!
– A što plavušu?
– Eto vidiš, svi pitaju za plavušu, a niko ne pita za 100.000 muškaraca.

Kao u vicu iznad, moglo bi se predstaviti šta je fokus posmatranja vještačke inteligencije – posebno važni i interesantni slučajevi. Ako se uzme za primjer let aviona, uvidjeće se veoma jednostavno da je to veoma pouzdan transport i ljudi i roba. Desetine hiljada aviona širom svijeta slijeću u tačno određenoj minuti. Čak, šta više, slijetanje u tačno određenoj minuti je veoma važno, zbog veoma velike frekventnosti na aerodromima.

Međutim, tu i tamo se događaju nesreće. Tada se upregne vještačka inteligencija da pokuša proricati budućnost i odgonetnuti nam kada i gdje bi se mogla dogoditi nesreća, a onda ljudi mogu da iskoriste te podatke i djeluju preventivno.

Vještačka inteligencija se može i treba koristiti i u mnogim drugim stvarima. Ali ipak, najveći strah ostaje taj da će jednoga dana ona biti toliko samosvjesna da će dovesti do uništenja čovjeka ili svih živih bića na Plavoj planeti, a zatim i do samouništenja. Prije nego se to dogodi, ono što je veoma izvjesno je da će mnogi ljudi ostati bez posla i biće prinuđeni da se prekvalifikuju. Pojam, cjeloživotno učenje više neće biti samo uzrečica ili reklama nekih akšam-škola, nego veoma nužna, prijeka potreba za pukim preživljavanjem koja će izazivati sve više stresa, nervoze, depresije, anksioznosti, a to će dovoditi do manjka produktivnosti, zatim otkaza, nezaposlenosti, mnoštvo beskućnika i ljudi koji nemaju osnovne, elementarne uslove za život.

0

Hits: 106