Kako biti ili ne biti gad se inače popularno u svijetu, a i kod nas zove stručnim terminom Emocionalna inteligencija (EI) – mada je možda prikladnije nazivati Inteligencija emocija, no mi uvijek više volimo koristiti narodne izraze, bliske i razumljive svakom čovjeku kroz jednostavne i praktične primjere iz života. Ne, neće ovo biti vodič kako biti gad, ali hoćemo dati neke smjernice kako to ne biti – naravno.

Neki od nas itekako zažale što u nekim situacijama nisu bili gadovi i ponašali se veoma grubo i neotesano. A nekada pak, u nekim situacijama, zažalimo što smo bili takvi.

Kako biti gad u određenim situacijama da bi se sagovorniku dalo do znanja koje mu mjesto pripada i kada prešutiti da bi se postigao viši cilj se uči kao i svaka druga stvar u životu. Nije dovoljno samo čitati ili gledati razne video sesije. Neophodno je vježbati, da bi se EI poboljšao – preferiramo da se bude dobro u većini situacija. Obzirom da je sama kovanica EI novijeg datuma, to su i literature također relativno svježe bez nekih posebnih dubokih istraživanja praćenih veoma detaljnim studijama i analizama. Zbog svega toga, sama emocija, ali i emocionalna inteligencija je manje više nepoznanica koja se uči postepeno. Neko je rođen s darom da je više empatičan, a neko da je neviđeni namćor. Učiti kako kontrolisati emocije je proces poput npr učenja stranog jezika. Neophodno je savladati ne samo fond riječi, nego i izgovor, gramatiku, stilistiku, pravopis i mnoge druge stvari. U najkraćem, to je proces kojim se usavršavamo dok smo živi.

Odnosi

Mi ljudi smo veoma socijalna bića i sve nam se zasniva na nekoj vrsti saradnje i odnosa s drugima. Nekada je to zato što želimo, ali nerijetko i zato što smo prisiljeni. Kao što su komunikacije s kolegama i klijentima. Mnogi od njih itekako znaju biti veoma teške osobe, stoga je važno znati kako se nositi s njima i kako kontrolisati vlastite emocije.

Najlakše je kritikovati sve. To svi znamo. No, ako već želimo da damo komentar na nešto neka taj komentar bude u smijeru pomoći, a ne uvrede. Teško je to činiti kada se čovjek nalazi u okruženju kakvo je bosanskohercegovačko gdje dvojica kada sjede, pričaju o trećem. No, nije nemoguće! Za to je potreban trening, nekada možda i samoća ili privremeno napuštanje mjesta boravka, radnog mjesta – okruženja uopšte. Šta god je neophodno da bi čovjek popravio svoje unutrašnje stanje i okrenuo se ka optimizmu, dobro je da to učini još danas. Svakako, ne treba da sebi stvaramo dodatnu frtustraciju koja će nas voditi ka anksioznosti i depresiji ako nismo u mogućnosti promijeniti sredinu, radno mjesto, okruženje, … Nego je potrebno pronaći barem jedan sat sedmično neki vlastiti mir u kom čovjek može da kontemplira – razmišljati o svrsi pojavnog svijeta, uzroka i posljedica s razumijevanjem vlastite uloge u njemu.

Tuga

Kod svakog problema, posebno u odnosima s drugima trebali bismo postaviti sebi slijedeća tri pitanja i pošten odgovor na njih bi trebao barem malo da nam ublaži tugu, a dugoročno i stres i sve ono negativno što stres sa sobom nosi.

Mora li me nužno ovo činiti tužnim?
Da li zaista trebam nešto reći/komentarisati?
Da li zaista trebam nešto reći/komentarisati upravo sada?

Kao što kaže narodna: Vrijeme liječi sve (Mada se Dino Merlin ne bi složio, vjerovatno), te će pošten odgovor sigurno je donijeti barem malo više nade i vjere da će se stvari završiti dobro iako u pomenutoj situaciji možda sve izgleda užasno i veoma neizvjesno.

Vrste inteligencija

Čisto da bismo približili tematiku daćemo prikaz onoga što je Hauvard Gardner (Howard Earl Gardner) objavio još davne 1983. godine uz pomoć čega su razvijeni razni modeli za razumijevanje i podučavnje mnogih aspekata ljudske inteligencije, stila učenja, ličnosti i ponašanja. On navodi sedam vrsta inteligencija i to:

Vizualna i prostorna inteligencija
Verbalna inteligencija
Matematička ingeligencija
Kinestetička ingeligencija
Muzička inteligencija
Unutarpersonalna inteligencija
Međupersonalna inteligencija

Kada se priča o emocionalnoj inteligenciji, može se govoriti o jednom modelu koji bi obuhvatao sve iznad nabrojane. Međutim, najjača komponenta je ona unutarpersonalna (samosvjesnost i samoupravljanje), te međupersonalna (empatija i socijalne vještine) koju u osnovi većina ljudi i prepoznaje kao emocionalna inteligencija.

Ko koga drži u šaci?

Da li mi upravljamo emocijama ili emocije upravljaju nama? Pa vjerovatno se ne može generalizovati i sve zavisi od situacije u kojoj se čovjek nalazi. Međutim, ono što možda možemo primjenjivati kako bi se emocije “dovele u red” jeste mnogo molitvi u tišini noći. U vrijeme potpune tišine pred samu zoru. Molitva, uz pokajanje i plač (da muški je plakati) u doba kada čak i psi lutalice spavaju može pomoći kod emocionalne inteligencije.

Svako može biti ljut i razočaran – to je barem lahko. Ali biti ljut na pravu osobu u tačno odgovarajućoj mjeri u pravo vrijeme s veoma valjanim razlogom je ispravan put kanalisanja ljutnje – a to nije nimalo lahko.
Aristotel

Emocionalna inteligencija nije da se bude fin sa svima, nego da se pronađe način ravnoteže između realnosti, racija i ljudi (uključujući sebe) u datoj situaciji.

Patetični nastup

Osobe koje imaju nizak nivo EI i uz to još nisu ga svjesne, tj. ne znaju kako da upravljaju svojim emocijama, u situacijama u kojima se raspravlja i donose odluke, često puta znaju biti veoma patetične, uz uzrečice poput: “Baš me briga!” A to sve zato što su demotivisane, ne osjećaju povezanost i ravnodušne su.

Impulsivni nastup

Kod osoba kod kojih je EI izrazito visok, ali upravljanje emocijama na niskom ili relativno niskom nivou tokom rasprava javljaju se veoma impulsivne reakcije praćene uzrečicama: “Ne želim ovo ovako!” A sve to zbog toga što su naravno prije svega impulsivne, osjećaju da ih se prisiljava te imaju želju za anarhijom, odnosno, nisu sklone redu i disciplini.

Organizovani pristup

Kod osoba kod kojih je EI nizak, ali upravljanje emocijama na veoma visokom nivou tokom rasprava je moguće očekivati reakcije poput: “Meni je to sve uredu!”. A sve zbog toga što su po prirodi stvari organizovani, produktivni i veoma obzirni prema drugima.

Privlačni pristup

Osobe koje imaju veoma izražen ne samo EI nego i način kako upravljaju i kontrolišu svoje emocije sve čega se dohvate pokušavaju da predstave kako sebi tako i drugima u privlačnom obliku punom razumijevanja, sreće, ushićenja i motivisanosti. Takve osobe će na svakom sastanku uvijek da uliju nadu, da pruže podršku, da razumiju svakoga, a sve zbog toga što su inspirativne, privlačne i energične.

I jare i pare

Ili što bi englezi rekli Win-Win. Jedan od veoma pozitivnih rezultata unaprjeđenja EI jeste kako raditi u raznolikom timu, da svi budu (uključujući sebe) zadovoljni, ali također i da ono što se dogovori bude dalo zadovoljavajuće rezultate.

Ako u timu postoje samo ljudi koji nisu skloni ka upravljanju vlastitim emocijama (namćori i gadovi) tada ne samo da neće biti jareta, nego ni para. Nekada je dovoljno da barem jedan član tima ima veoma izražen EI uz veoma izražen način upravljanja vlastitim emocijama kako bi mogao biti nekakav “Plavi šljem” uz kojeg će se moći doći do zajedničkog, konsensuzom donešenog zaključka. U kom će svi biti zadovoljni s dogovorenim i s jasnom vizijom o tome šta se želi postići – šta će biti konačni rezultat jednom kada se postigne ostvareni cilj.

U jedinstvu je snaga

Zašto raditi skupa ako čovjek može istu stvar raditi i sam? Zašto dijeliti neke zadatke u manje cjeline pa onda uposliti više ljudi da to završe? Zar se time ne komplikuju stvari i sve ne postaje mnogo kompleksije? Nije tako rijedak slučaj da se postavljaju ovakva i slična pitanja od ljudi koji nisu naučili raditi skupa, nisu uspjeli u životu razviti vještine saradnje niti uopšte koriste EI kada je u pitanju izvršavanje zadataka. Takve ljude ne treba odmah osuđivati, a još manje napadati. Saradnja, timski rad, donosi mnoge koristi, a neke od njih su:

Više ljudi će posao (u)raditi na različite načine što neminovno vodi ka inovativnosti i kreativnosti
Dijeli se znanje i iskustvo, te se broj stručnjaka povećava
Smanjuje se cijena radne snage (zbog druge tačke)
Izgrađuje se EI i uči se kako upravljati emocijama
Lakše se pravi strategija u timu nego kao pojedinac

Ali da bi saradnja i timski duh bili na odgovarajućem nivou potrebno je uložiti mnogo energije i resursa. Prije svega da se članovi tima/ova koji sarađuju nauče vjerovati jedni drugima, da budu orijentisani ka dogovorenom cilju kom se teži, a zatim i mnoge druge vještine, poput komunikacionih, pregovaračkih, i slično. Drugim riječima da svi članovi budu što je moguće manje namćori, a još manje nesnošljivi gadovi.

Pričam li ja kineski?

Nekada ljudi da bi pokazali koliko su školovani, načitani, pametni, koriste veoma složen rječnik i riječi veoma slabo razumljive većini ljudi. Tada se drugi članovi s kojima se sarađuje osjećaju manje vrijednim i rijetko se usuđuju komentarisati ili čak reći da ne razumiju ono što se obrazlaže. Takvi ljudi iako školovani, očito je imaju neke unutrašnje strahove i komplekse koje pokušavaju da prekriju na takav način. Potrebno je nereagovati impulsivno, a niti pasivno s takvima, nego iznaći način da im se da do znanja da promijene način svog izlaganja, a prije svega tretiranja kolega/saradnika. Dobar, zdrav međuljudski odnos počinje s poštovanjem, empatijom i vjerovanjem jedni drugima. Ako to nedostaje, ispaštaće ono što se želi postići saradnjom.

I krvi ako treba

Veoma često koristimo uzrečicu da bi za one koje volimo, poštujemo i krvi dali. Vjerovatno mnogo puta lažemo, ali takvi smo, a ne bi trebali biti! Kako god bilo, povjerenje se veoma teško stiče, a može se izgubiti u samo jednom trenutku. Neki ljudi su čak pokušali i napraviti formulu kako postići da ljudi imaju povjerenje. I to povjerenje koje se može poljuljati, ali ne i izgubiti tek tako u jednom trenutku. Ta formula kaže da je povjerenje u direktnoj zavisnosti od:

Vjerodostojnosti (kredibiliteta),
Pouzdanosti i
Prisnosti

A u obrnutoj zavinosti od:

Sebičnosti (nekada nazvano, samodostatnosti)

Da bi se postigle, osnažile direktne zavisnosti neophodno je razvijati vještine i znanja kod sebe samoga/e o slijedećem:

Povjerenje u samoga/u sebe
Povjerenje u druge/tim i saradnike
Povjerenje u organizaciju i organizovan rad
Povjerenje u tržište/poslovanje
Povjerenje u društvo/okruženje

Kako ti prema meni, tako ja prema tebi

Krug ponašanja se može opisati relativno jednostavno i to na način:

Moj stav – izgrađuje moje ponašanje – a to utiče na tvoj stav – i tvoj stav utiče na tvoje ponašanje – te na kraju tvoje ponašanje utiče na moj stav.

A da si ti (o Muhammede) bio grub i osor prema njima oni bi se razbježali.
Kur’an časni, Al’Imran:159

Dominantne ličnosti

Ima i onih koji žele da se nametnu kao dominanti u svakoj mogućoj sitauciji. Kod njih uglavnom prevladava:

Veoma tupi i osori zahjetvi
Nedostatak empatije
Nedostatak osjećajnosti
Male ili nikakve socijalne interakcije

Ma kako se činilo da ljudi ne vole ovake osobine, takvi ljudi ipak znaju biti veoma uspješni i traženi. Sjetimo se samo predsjednika Sjedinjenih američkih država – Donalda Trampa (Donald Trump). Neki od načina kako se može raditi s takvim ljudima su:

Oni ne vole gubiti vrijeme, stoga s njima nikada ne treba odugovlačiti
Objašnjenja moraju biti veoma sažeta s što manje riječi – potrebno je dobro se pripremiti za razgovor i diskusiju s njima
Oni su često potpuno neorganizovani i djeluju po inerciji, pa im organizacija teško pada
Treba gledati da im se ne postavljaju irelevantna pitanja

Uticajne ličnosti

To su ličnosti koje možda i nemaju previše znanja ili vještina, ali na druge ljude djeluju svojim optimizmom, govorom tijela na način da ih motivišu i daju im neku unutrašnju snagu, vjeru i nadu da će sve ipak završiti u najboljem redu. Oni lahko prelaze s projekta na projekat, iz tima u tim i svima donose osmijeh na lice s mnogo vjere i nade u uspjeh. Oni vole da se s njima priča, diskutuje. Oni vole da čuju drugo mišljenje i nije im žao potrošiti vrijeme da upoznaju druge ljude i drugačije stavove i ideje.

S njima zna biti problem u komunikaciji zato što su svestrani i ne mogu da se fokusiraju na jednu stvar, zbog toga, treba gledati da se u razgovoru s njima uvijek održi kontrola nad temom, bez mnogo detalja o svakoj mogućoj tački.

Postojane ličnosti

Mirne, staložene i veoma odane ideji i projektu s mnogo strpljenja prema svima. S njima je teško promijeniti putanju na projektu zbog prevelike odanosti i usmjerenosti na ono što se dogovorilo, ali također zbog suosjećanja kojeg imaju prema kolegama, rokovi i prioriteti s njima mogu da budu itekako poremećeni.

Usklađene ličnosti

Ličnosti koje u svemu pokušavaju pronaći neku logiku i dublje značenje. Oni su veoma osjećajni, sitematični, precizni, tačni, perfekcioniste i logičari. Oni vole da za sve imaju jasne, nepobitne argumente i zbog toga je nekada razgovor s njima veoma tegoban jer ne predaju se intutivnosti koliko argumentima. Takvi su uglavnom naučnici i universitetski radnici, i to oni s veoma velikim naučnim “dosijeom”. Oni imaju problem kod izlaganja svojih misli te s njima treba biti veoma strpljiv, ali i slušati ih veoma pažljivo, jer sve ono što kažu ima svoju vrijednost. Oni ne pričaju uprazno. Traže u svemu logiku i argumente te na sastanke s njima treba biti posebno pripremljen. Mnogo više nego s bilo kojim drugim tipom ličnosti. Ne treba se iznenaditi ako činjenice iznose hladno s ironijom ili možda čak i nekim određenim nivoom vrijeđanja. Oni na to gledaju kao na puke činjenice, bez stvarne namjere da nekoga povrijede. Ekstremne ličnosti ovog tipa čak ne vole ni viceve. U osnovi, ovo je nekakav idealan član svakog tima. Pomalo je u početku teško raditi s njima, ali zbog svih karakteristika koje imaju, predstavljaju “zlatnu koku”.

Zaključak

Za one koji ipak žele da budu nesnošljivi gadovi preporučujemo da rade sve suprotno navedeno u članku iznad i nadamo se da se nikada u životu nećemo sresti, niti u virtualnom svijetu (internet), a niti uživo.

Kako biti gad – Nepotpuni vodič