Čovječanstvo kao nikada prije u historiji konstantno živi pod nekom vrstom stresa. Stres da se dobije posao. Stres da se zadrži posao. Stres da se održi harmonija u porodici. Stres oko odgoja djece. Stres ovdje, stres ondje. Sve je praćeno stresom. A sve to zbog toga što nam nedostaje vremena u kom bismo mogli jednostavnije i bolje da posložimo stvari. Zbog svega toga, postoje ljudi širom svijeta koji se bave metodama upravljanja vlastitim vremenom, sposobnostima i resursima kako bi se mogao barem malo umanjiti stres savremenog čovjeka.

Zauzetost

Zauzetost nužno ne znači i da se efektivno (s istinskom, stvarnom vrijednošću)! Često veoma suprotno, ustvari! Nažalost, ali kod većine ljudi je upravo tako. Što su više zauzeti, to su više pod stresom i njihova ekeftivnost opada.

U posljednjih desetak, dvadeset godina, a posebno zahvaljujući raznim društvenim mrežama postoje ljudi koji pokušavaju da nas natjeraju na mišljenje da stalno trebamo biti zauzeti. Stalno nam dijele savjete o njihovom jednom prosječnom danu, kao npr (malo karikirano, ali nije daleko od onoga što oni dijele):

Ustajem u 5, sretan, odmoran i naspavan s željom za uspjehom i postizanjem višeg cilja
Trčim sat vremena i slušam neki podcast kako bih se obrazovao
Tuširam se
Dok doručkujem pratim vijesti i informišem se o trenutnim zbivanjima u svijetu
Dok odlazim na posao čitam knjigu
Do posla sam sreo staru gospođu kojoj sam pomogao odnijeti cekere
Na poslu sam veoma sretan i zadovoljan skupa s kolegama gdje ostvarujemo nevjerovatne uspjehe u našem poslu
Na pauzi dok ručam opet čitam (drugu) knjigu – želim biti u trendovima
U povratku s ručka sreo sam beskućnika kome sam pomogao u novcu i porazgovarao s njim da ga ohrabrim. Uzeo sam kontakt da mu pomognem naći posao i krov nad glavom
Dolazim kući kasno – ostajem duže od svih kolega na poslu da im pokažem primjerom kako se treba žrtvovati za firmu, projekat, posao
Izvodim djecu u obližnje igralište – dok se oni igraju, čitam (treću) knjigu
Vraćam se kući i držim večernji kurs menadžmenta
A poslije kursa još sat vremena učim jedan strani jezik
Odlazim na spavanje u 23 s željom da ustajem u pet i sutra budem još produktivniji

Ne volimo se izražavati ružnim izrazima u bilo kom obliku, ali ovdje za ovakav jedan “obični” radni dan, rado bismo ga prokomentarisali jednim!

Biti zauzet cijelo vrijeme misleći kako se radi nešto koristo, ne znači i da se zaista korisno, a još manje efektivno!

Šta je (nama) sreća?

Prije nego postavimo pitanje šta je to uspjeh, da bismo mogli težiti ka njemu, prije svega samima sebi trebamo postaviti pitanje šta je to sreća. Ali, nerijetko i ljudima oko nas, ako za to imamo priliku. Prije više od 30 godina vršena su istraživanja kod razičitih uzrasta, spola, porijekla o tome šta ljudima znači sreća – trebali su dati po pet odgovora u svega 10 sekundi. Nevjerovatno, ali 100 ljudi je ponudilo oko 130 riječi! Skoro svaki čovjek je odgovorio drugačije!

Iako nalazimo na stotine raznih kurseva i na hiljade knjiga i članaka koji će nam kao pomoći da dođemo do uspjeha, slično je kada se pita šta je to uspjeh. Mada, mnogi ljudi ustvari uspjeh vežu (veoma podsvjesno) s time da očaraju druge ljude, a što je veoma pogrešno u svojoj osnovi. Pogrešno je prije svega jer izaziva ogroman steres koji se nikada ne umanjuje, jer je želja za očaravanjem drugih ljudi prevelika i nedostižna

Kada bi čovjek imao brdo zlata, poželio bi da ima još jedno!
Posljednji Božiji poslanik, neka su na njega Božiji mir i blagoslovi.

Postoje neke, uobičajene stvari, oko kojih se ljudi slažu da su uspjeh, kao što su:

Novac (mnogo novca)
Karijera
Dobra i prostrana kuća
Mnogo (skupih) stvari
Dobri odnosi (bračni prije svega, ali i prijateljski i poslovni)
Dobar posao koji donosi mnogo novca (opet kao prvo)
Mogućnost provođena na odmoru što je moguće duže
Finansijska nezavisnost (ustvari, mnogo novca, kao prvo)

Svaki čovjek sebi treba postaviti pitanje, šta mu/joj predstavlja uspjeh. Vjerovatno sve od nabrojanog iznad, s dodatkom još ponešto – nek se nađe. Šta god to bilo, ako čovjek ne zna jasno i precizno definisati samome sebi šta je to uspjeh (posebno onaj koji želi da postigne) kako onda da se kreće ka tom uspjehu? Kako će znati da je taj uspjeh jednom postigao, ako ga postigne? Naravno, čovjek je nezaisto biće i nakon jednog uspjeha pojaviće se novi. To je potpuno prirodno i normalno, od toga ne treba bježati. Ali ne treba bježati ni od toga da sami sebi definišemo šta u životu želimo da postignemo. I poželjno je da to zapišemo (Ne mora čak ni partner znati šta se zapisalo, ako se želi skriti!). Ako se neko odluči na ovaj, izvanredan, korak (zapisivanje) onda je dobro da to učini bez previše razmišljanja. Što bi se reklo, što na umu, to na drumu. Jer je to ono najiskrenije u čovjekovom biću čemu teži, bez mnogo kalkulisanja.

Tokom tog definisanja i zapisivanja, sigurno je da će biti nekih kratkoročnih, srednjeročnih, ali i onih dugoročnih želja i ciljeva koji se žele ostvari kako bi se smatralo uspješnim. Dobro je da se ne gubi iz vida dugoročni cilj, ali se glavni fokus treba imati na kratkoročnim. Samo postepenim koracima čovjek može kvalitetno napredovati.

Valja također znati razdvojiti ono što se želi postići na način šta je unutar nas, a šta izvan nas. Šta je to što nas ispunjava? Šta ispunjava naše biće i čini nas zadovoljnim? Šta je to izvan nas što nam pomaže da budem zadovoljni unutar sebe? Definisati ovo je možda i najteže. Ali ako je definisati tako teško, kako je tek onda ostvariti, zar ne? Važno je znati kome i čemu čovjek robuje!

Za neke ljude težnja za uspjehom (ili dokazivanjem drugima) je poput droge! Ona više ne postaje nešto u čemu čovjek uživa ili stiče zadovoljstvo, nego nešto što ga razra!

A šta ako bi se uspijeh definisao s slijedeće tri riječi:

Ispunjenost
Zadovoljstvo
(Unutrašnji) mir

Posljedice i dobiti

Mnogi oni koji su se odvažili da razmislie o prethodnom poglavlju i pokušaju da definišu svoj uspjeh, te ga možda i zapišu, vrlo vjerovatno nisu razmišljali o posljedicama. Ne treba da brine to. I to je prirodno. Zbog toga i pišemo ovaj članak kako bismo svima nama olakšali prije svega da smanjimo stres kojeg savremeni život nameće, a da ipak postignemo uspjeh i budemo sretni i zadovoljni u onome što svakom pojedincu sreća i zadovoljstvo čini.

Svi smo se mi sreli s ljudima koji se ulizuju drugima, a možda i sami to često radimo, svjesno ili nesvjesno. To ulizivanje je upravo zbog toga da bismo na prečac postigli neki željeni, definisani, zapisani ili ne definisani i ne zapisani uspjeh. Niko od nas ne voli takve ljude, pa stoga ni mi sami to ne trebamo biti. U suštini kada to činimo (ulizujemo se) mi nismo ono što doista jesmo – samo se pretvaramo. Šta se dobija ulizivanjem, a šta se gubi?

Veoma je tanka linija između otvorenosti i bezobrazluka, pa stoga treba paziti i na to da ne bude sve ono što na umu, to i na drumu, kako kaže narodna poslovica, kada su u pitanju odnosi s drugim ljudima.

Prošlost i budućnost

Mnogi su zarobljeni u svojoj prošlosti i zbog toga ne mogu da živje u sadašnjost i pokušaju biti uspješni u budućnosti. Uvijek traže nekog krivca (u sebi rjeđe, nego nekog vanjskog) u prošlosti zbog kojih nisu bili uspješni do sada i okrivljuju ih za svaki neuspijeh u budućnosti – a ko je taj koji poznaje budućnost?

Svi oni koji imaju problem s tim, ali i oni koji nemaju, za postizanje uspjeha u budućnosti neophodno je da donesu čvrstu odluku kako od danas pa sve do kraja ovosvjetskog života žele biti bolja verzija sebe. Iz minute u minutu, iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu. To naravno, ne znači da sebi treba stvoriti veliki pritisak da se pod svaku cijenu mora biti bolji svaku novonastalu minutu, nego da se to ima u podsvijesiti, makar vidljiva poboljšanja bila relativno rijetko, na npr mjesečnom nivou. Nešto što se može zapisati, mali neki korak. Za primjera radi, pročitati 20 strana knjige u mjesec dana za one koji nemaju naviku čitanja. 20 strana neke knjige se može pročitati veoma brzo. Ako se to upiše u planer, zatim ostvari taj uspjeh tri, četiri mjeseca uzastopno, može se reći da se u životu postigao uspjeh. A zatim povećavati veoma postepeno. Život jeste kratak, ali nije ni par trenutaka. Ipak se mnoge stvari u životu mogu postići, ako se pravilno definišu – od danas!

Produktivnost

Biti zauzet, pa čak i biti uspješan u onome što želimo ne znači istovremeno i biti produktivan – koristan. Biti zauzet recimo da se nauči svirati neki muzički instrument, pa čak ga i naučiti na kraju svirati, ne znači da će to donijeti ikakvu dobit kako za nas lično, tako i za one za koje smo odgovorni. Naravno, čineći neke stvari koje nam pričinjavaju zadovoljstvo mogu indikretno uticati na uspjeh i produktivnost na drugim poljima. Za kvalitetan uspjeh, neophodan je i kvalitetan odmor. A ako se uz odmor može uživati, tada je odmor mnogo kvalitetniji – to može biti jedan od ciljeva uspjeha. Imati odmor na kom se doista odmori i na kom se uživa, bez stresa od toga šta donosi budućnost.

Ako se u okviru cilja ima u vidu produktivnost, tada će biti lakše odrediti put do tog cilja. Uzima se za primjer da se izbuši rupa u zidu. Može se pristupiti tome da se izumi nova bušilica i sve ono što treba za to ili pak da se kupi već gotova bušilica i izbuši rupa o čas posla. Ili pak, da se neko unajmi ili zovne komšija na kafu koji će usput izbušiti rupu. Veoma je važno znati šta će biti cilj uspjeha? Šta je proizvod? Šta je krajnji koristan rezultat?

Motivacija

Kako se samomotivisati ili motivisati druge (tačnije pokušati da ih se motiviše) nije tako jednostavno definisati, a još manje kako to sprovesti u praksi. Ljudi nekada imaju doista čudne navike koje ih motivišu. O tome smo pisali u članku: Jeste li pronašli šta vas doista motiviše?

Nus-proizvod

Stres kao nus-proizvod težnje ka uspjehu je u potpunosti (100%) neizbježan u svim (100%) slučajevima!

Morate biti više produktivni! Morate davati više od sebe! Morate isporučiti stvar! Klijenti čekaju! Nema naplate! Od vas zavise porodice mnogih ljudi! Želim završiti studije! Želim osnovati porodicu! Želim imati djecu! Želim kupiti kuću!

Previše je to stresa, posebno ako se uz to dodaju dva faktora koji u osnovi i daju stres, a oni su:

Vremenski okvir u kom nešto treba napraviti. Tu stres već počinje.
Preostalo vrijeme do kranjeg roka. Kako vremena ostaje manje stres eksponencionalno raste.

Najvažnija stvar koju treba znati kod stresa je ta da što je stres veći, produktivnost je manja, ma kako se činilo u tom trenutku da nije tako. Stalno se pravi fokus na vrijeme i vremenski okvir i ono što govore drugi, umjesto da se jednostavno, prirodno ide naprijed i teži ka zadatom cilju. Slično kao kada se vozi auto. Ako se previše obraća pažnja na to šta piše na telefonu ili šta je na komandnoj ploči ili smo potpuno posvećeni suvozačima, to će gotovo pa sigurno dovesti do neželjenih zaustavljanja – saobraćajne nesreće s većom ili manjom štetom.

(Osnovne) životne potrebe

Svi mi idemo na posao da bismo zaradili novac. A onda tim novcem da bismo kupili stvari koje želimo i za koje mislimo da će nam donijeti lakši, ugodniji život i naravno sreću – ma šta sreća bila. No, ako bismo doista bili objektivni, vidjeli bismo da nam za život uopšte ne treba mnogo. Odnosno da se može biti sretan u životu i ako se ima svaki dan lijepo da se pojede i popije. Ugodna odjeća i obuća i krov nad glavom. Ono što bi nam u osnovi trebalo stvarati glavni stres jeste ako nemamo ove osnovne stvari. Ako znamo sve ovo, i ako sebi postavimo pitanje: Šta je svrha imati više/mnogo novca? Šta bismo mogli odgovoriti?

Zato, sve ono što se ima preko osnovnih potreba možda bi se moglo “uložiti” u nešto što čovjeka čini ispunjenim iznutra! Nešto što će davati nove valove motivacije svaki put! Teško je prevaliti prvi korak preko tog praga, ali jednom kada se pređe, pomaganje drugih postaje neopisivo veće zadovoljstvo nego stalno prikupljanje novih stvarčica u kući ili garaži. To ne znači da čovjek treba da se odrekne lagodnog život, ali ne treba biti nezasit. A posebno ne treba odgajati vlastitu dušu da bude nezasita.

Srednji put

Jedan od najvećih izazova čovjeka na ovom, prolaznom svijetu jest kako pronaći ravnotežu – srednji put. Ravnotežu između nečega što bi se moglo nazvati korijenski identitet, a što mnogi nazivaju duša ili srce, te potreba tijela. I svaka od komponenti ima svoju ravnotežu također, svoj srednji put.

Ako se razmisli ko ima veći uticaj nad čovjekom, tijelo ili duša (korijenski identitet), uvidjeće se da je to ipak duša kroz veoma jednostavan primjer. Tijelu se može ugađati na nebrojeno mnogo načina, ali to nikako neće niti oplemeniti, niti pokvariti dušu. Međutim, ako se ima problema unutar bića, s srcem, dušom, korijenskim identiteom, tada hrana ne pomaže. I ne samo hrana, nego bilo koje aktivnosti. Ako je korijenski identitet slab, opterećen, tada tijelo nema apetita, nema snage.

To nas dovodi do toga da je potrebno naći način da se korijenski identitet dovede u ravnotežu. Najprije on. Zatim da se dovede u ravnotežu tijelo. Iako je nezdrava hrana ukusna, ona uništava tijelo, te se stoga mora izbjegavati. Ako je tako s tijelom, isto je i s dušom. I duša ima svoju hranu – onu koja joj šteti i onu koja ju oplemenjuje.

A onda pronaći ravnotežu između korijenskog identiteta i tijela.

Osim ove dvije komponente, postoji još i nešto što se naziva, psiha, emocije, dobrota, a što također mora biti u ravnoteži. Tj. naučno, medicinski (neki medicinski priručnici priznaju samo dvije komponente čovjeka, psihu i tijelo, ali ne i dušu), čovjek se sastoji od tri komponente i to: psihe, duše i tijela. Psiha je vezana za tijelo, pa se zbog toga ona često posmatra u potrebama tijela. Zdrava hrana, zdravo okruženje, socijalizacija i drugo utiče na psihu i emocije. Ako nedostaje neka hemijska komponenta u tijelu koja izaziva poremećaje psihe ili emocija, onda se to nadomiješta uz pomoć medikamenata. Zato, radije velimo da je čovjek sastavljen od dvije komponente i to duše (korijenskog identiteta) i tijela, između kojih je neophodno naći ravnotežu.

Ako stvarno želite pobjeći od stvari koje vas uznemiravaju, ono što vam treba nije neko drugo mjesto već postati druga osoba.
Saneca

Potreba ili želja

Zbog čega se ustvari želi biti više produktivano, uspješno, efektivno? Je li to potreba ili (samo) želja? Ovo pitanje treba postaviti kako za produktivnost, tako za uspješnost i efektivnost posebno, te na njih dati pošten odgovor.

Sortiranje

Već se moglo zaključiti da sve vezano za regulisanje stresa u životu u kom živimo manje više je povezano kroz organizaciju i to onu pisanu. Da bi se regulisao stres i lakše ostvarili željeni ciljevi neophodno je znati kako sortirati obaveze i zadatke koji se imaju. Jedna od najboljih metoda je koristeći matricu kao na slijedećoj slici:

Žiža

Vjerovatno bilo koga na svijetu da se pita šta ne želi biti, popis bi se dobio veoma brzo, poput da ne žele biti nesretni, sami, bolesni, siromašni i slično. Međutim, rijetki su oni ljudi koji imaju jasnu viziju šta u životu žele i šta od života žele. To se trenira, kao i svaka druga stvar koja se uči kroz školu i život. Zbog toga je važno uvijek pisati želje i ciljeve koji se žele postići, podsjećati se na njih kako se ne bi izgubila žiža – fokus s njih. Jednom kada se ostvare, ili pak spletom životnih okolnosti promijene, lahko je prepraviti ono što je napisano. Međutim, ako se stalno tumara i luta, od nemila do nedraga tada je skoro sve izgubljeno.

Teško je zalutati ako ne znaš kamo ideš.
Dževad Karahasan

Za definisanje i očuvanje žiže dobro je postaviti slijedeća četiri pitanja:

Izabrati samo jednu oblast u kojoj se želi biti više produktivan, te postaviti pitanje šta je trenutni status?
Opisati situaciju zbog koje se došlo u trenutnu situaciju.
Opisati ŠTA SE TAČNO ŽELI u izabranoj oblasti postići.
Koji prvi korak se treba učiniti još DANAS, kako bi se bilo bliže onome ŠTO SE TAČNO ŽELI?

Sloboda

Svi žele da budu slobodni, prije svega finansijski, ali i od uticaja mnogih drugih faktora. Međutim, valja prihvatiti realnost. Niko nije birao gdje i kada će biti rođen. Nije birao roditelje, braću, sestre, rodbinu. Slično je i kod ostvaranje progresa koji je jednostavno prirodan proces. Nema se tu nekog izbora. U vremenu kojem protiče iz dana u dan postajemo stariji, nadamo se zreliji, ozbiljniji, s više znanja i iskustva, a to neminovno dovodi do određenog progresa i veće produktivnosti. Čak se nema uticaja ni na sigurnost, iako se uplaćuju razna osiguranja svaki mjesec. Pa ako se već nema uticaj na vrijeme koje protiče, onda ga treba iskoristiti što je moguće bolje i umanjiti stres koji život neminovno nosi sa sobom.

Vjera i nada

Bez obzira šta i koliko planirali, pisali, analizirali, uvijek mora postojati vjera i nada u bolju budućnost. Ona osoba koja izgubi nadu, vjerovatno je izgubila sve što se moglo imati, makar u rukama imala i sva bogatstva ovoga svijeta.

S druge strane, mnogi se obmanjuju vjerom i nadom. Misleći kako će im vjera i nada donijeti uspjeh i ostvarenje želja i ciljeva, a bez da na tome išta rade.

Jednom kada se jasno i precizno definišu ciljevi, veoma autentično u skladu s ličnošću, tada je potrebno rizikovati. Nekada su rizici veoma visoki s kojima su rezultati veoma neizvjesni, te izazivaju ogromne strahove, ali vjera i nada mora nadjačati!

Sam na svijetu

Da bi se se ostvario istinski uspjeh, unaj unutrašnji s kojim čovjek osjeća smirenost, ispunjenost, sigurnost, on prije svega mora uložiti svoje vrijeme i osjećaje na ostvarivanje raznih veza, a koje će prerasti u odnose, prijateljske, poslovne ili ljubavne. Uz ostvarivanje veza proširuje i povećava se davanje, ali i dijeljenje. S drugima se dijeli dobro i loše, radost i tuga, ali i resursi, kao što su oni osnovni, hrana i piće, stambeni prostor, te novac, i druge pokretnosti i nepokretnosti. Sve te stvari nose određene rizike sa sobom, a svaki rizik donosi stres. Zbog toga na primjer, ako neko požuruje stupanje u bračnu zajednicu, treba da zna da bi sutra to moglo donijeti velike probleme neslaganja. A kada dođu djeca i porodica se proširi, onda neslaganja prelaze u anksioznost, depresiju i izazivaju mnoge druge neželjene posljedice. Čovjek ne živi sam na svijetu. Nije nikada, niti će ikada. Stoga je važno planiranje uz vjeru i nadu u bolju budućnost.

Epidemija stresa