Slušaj svoje srce

Stručnjaci koji se bave proučavanjem donošenja odluka vele da svi ljudi u svijetu u zavisnosti od njihovog zanimanja ili mjesta življenja donose između nekoliko stotina i čak nekoliko hiljada odluka svaki dan!

O ovome prosječan insan ne razmišlja posebno, zato što mnoge odluke donosi po instiktu ili čisto navici. No, mnoge naše odluke, nepromišljene, mnogo nas koštaju. Nekada to shvatimo tek poslije nekoliko godina ili pak decenija, ali za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati. Mnoge odluke su instiktivne i ne predstavljaju posebene probleme niti prepreke u životu, kao da li obući ove ili one čarape, da li danas jesti ovo ili ono jelo, da li kupiti ovaj ili naj proizvod u prodavnici i slično. Međutim, mnoge odluke su gotovo od životnog značaja!

Neki ljudi donose odluke “zrelije”, a neki ne. Kod nekih je bolje izražen instinkt kod donošenja odluka ili jednostavno imaju veću hrabrost od drugih da rizikuju. Kako god bilo, donošenje odluka se može trenirati i usavršavati kao i bilo koja druga vještina koju čovjek može razviti.

Valja se sjetiti također i da to ne “pali” uvijek! Jako je mnogo imućnih ljudi koji su imali cijele timove da im pomognu kod donošenja odluka ili u potpunosti bankrotiralo ili izgubilo određena sredstva. Imaju iza sebe mnoštvo propalih projekata i slično. Ako se pogledaju politički lideri u historiji ili pak u svijetu oko nas, vidjećemo da se uglavnom ti lideri pamte prema njihovoj zadnjoj odluci. Neki su možda čitav život bili dobri, manje dobri ili loši, ali ih (uglavnom) pamtimo prema onome kako su napustili lidersku poziciju (smrću ili odustajanjem od liderske pozicije).

Svako onaj ko djeluje izvan zdravog okvira odlučivanja na kraju će postati žrtva previda, dezinformacije, nerazumijevanja, manipulacije, impulsivnosti ili nekog drugog negativno uticajnog faktora.

Vjerovatno će u bližoj ili daljnjoj budućnosti računari u mnogome da pomažu kod donošenja odluka. Danas to vidimo veoma razvijeno u vojnoj industriji, gdje krstareća raketa u odnosu na podatke koje prikuplja može “sama” da promijeni putanju. Ili bespilotna letjelica može da promijeni svoju zadanu putanju kako bi izbjegla određene prepreke, napad i obaranje. Zatim imamo mnoge pametne uređaje, a jedan od najintersatnijih je samoupravljajući automobil. Da bi se ovakve odluke donijele, neophodno je prikupiti i obraditi mnoštvo informacija. U sekundi vremena ili čak i manje od toga proći kroz hiljade ili desetine hiljada matematičkih jednačina i modela. Koliko god to bio složen i veoma važan proces (u pitanju su ljudski životi i strateški (vojni) ciljevi), ipak je donošenje odluka kao lidera mnogo teži proces.

Da bismo, mi, ljudi pristupili donošenju odluka, ne bi bilo loše da prođemo kroz određene filtere (pitanja) i ustanovimo koju odluku donijeti. Odluka je nekada i odložiti donošenje konačne odluke, dok se ne prikupe valjani podaci, ako to situacija dozvoljava.

Primjer filtera nam daje Forbs (Forbes) i to:

  • Instikt – Ovo je iskustveni i/ili emocionalni filter koji često nema trenutnu podlogu snažne analitičke podrške. Međutim, u nedostatku drugih filtera odlučivanja, ponekada se može osloniti samo na to. Veliki lideri nekada predaju veću pažnju instiktu nego bilo kakvim preciznim analitičkim podacima – i ne pogriješe! Ovo se također naziva i pronicljivost ili unutrašnje znanje (spoznaja). Posljednji Božiji poslanik, Muhammed, neka su na njega Božiji mir i blagoslovi, govorio bi svom prijatelju i drugu Ebu Zerru: “Slušaj svoje srce”.
  • Podaci – U ovom svijetu internetizacije i masovnog širenja podataka, čak i različitih činjenica, statistika i slučajnih unosa mogu se smatrati sirovim, neobrađenim, koji kod donošenja odluka imaju veoma malu vrijednost. Donošenje zaključaka na osnovu sirovih podataka dovest će do pogrešnih odluka.
  • Informacije – Informacije su već obrađeni i potpuniji, smisleniji skup podataka koji imaju svoje izvore, reference i mogu se provjeriti. One su izvedene iz dubokih analiza sirovih podataka i imaju vrijednost kod donošenja odluka.
  • Znanje – Znanje je informacija koja se može potvrditi naučenim, iskustvenim, i prilagođenim vremenu i prostoru. Kada se ima znanje, to je visoki stepen preciznosti za koji postoji dokaz i snažno pomaže kod donošenja odluka.

Količina informacija, podataka, pa i znanja ne mora nužno značiti da će olakšati donošenje odluka. Nekada prevelika količina podataka dovodi do pogrešnih rezultata, a to onda vodi pogrešnim odlukama. Oni koji se bave sada sve popularnijim mašinskim učenjem, znaju kako je veoma lahko manipulisati kranjim rezultatom ako se softver optereti informacijama koje nisu validne. Ili pak, ako se sjetimo statistike za koju kažu da je to tačan skup netačnih ulaznih podataka.

Također kod informacija, ili ako se obrađuju sirovi podaci, neophodno je uzeti u obzir dva faktora i to:

  • Kredibilitet – Da li je izvor pouzdan? Da li podaci predstavljaju sirove podatke, informacije ili znanje? Hoće li se od izvora dobiti ono što se želi čuti (!) ili pak brutalna istina?
  • Predrasude – Postoje li neke skrivene namjere (konkurentske npr) koje mogu da oboje podatke određenim vlastitim bojama? Za čiju korist se objavljuju podaci?

Ma koji model (filter) kod donošenja važnih odluka koristili i ma koja pitanja sebi postavljali kao što su:

  • Analiza situacije
  • Iznošenje prijedloga odluke javno
  • Analiza troškova i koristi
  • Rizici i dobiti
  • Dugoročne i kraktoročne procjene

Ipak bi bilo dobro da se ima rezervni plan. Mada mnogi zagovornici donošenja odluka vele da svako onaj ko ima rezervni plan, ustvari ne vjeruje u svoju odluku i realizacija odlučenog neće biti učinjena na najbolji mogući način.

13

Hits: 721