Napomena:
Ovaj članak nije pisan od strane stručnjaka medicinskih nauka, bioloških, hemijskih niti epidemioloških. Ne bismo voljeli da se ovaj članak koristi za promovisanje niti jednog stava nego je više informativnog karaktera.

Na ovaj članak smo „natjerani” galamom poznanika koji vele kako ne postoje naučni dokazi da je maska za pokrivanje nosa i usta naučno dokazana kao efikasno (učinkovito) rješenje protiv bilo čega, a pogotovo širenja zaraze virusa SARS-CoV-2. Ovaj članak je rezultat nekoliko članaka koje smo uspjeli naći na poznatim veb portalima s naučnom/znanstvenom podlogom, ali i onih koji se karakterišu kao pseudonauka.

Svakako, kao što ima u BiH, tako ima i u bijelom svijetu, onih koji će veoma ratoborno zauzeti jedan ili drugi stav, a bez ikakvih posebnih dokaza, nego vodeći se samo vlastitom logikom. I jedni i drugi imaju svoje argumente koje koriste za logiku kojom su došli do zaključaka i ne treba ni jedne ni druge napadati, nego pokušati razumjeti i ne biti fanatičan kod svog stava, ma koji bio.

Također, nije mali broj ni onih koji imaju naučne dokaze da potkrijepe svoje tvrdnje, a što se uglavnom zasniva na eksperimentima i statistikama. Neko će sada možda da ima upitnik nad glavom, kako je moguće imati potvrđeno eksperimetnima i jedno i drugo. Pa i nije to tako teško, ako se zna kako se bilo kakav eksperiment sprovodi. Za primjera radi, kao kada bismo napravili eksperiment kako oguliti jabuku. Da li koristiti nož, čakiju, sikiricu, testeru, olovku, ili bilo koji drugi predmet u kući, garaži ili dvorištu. Došli bismo do veoma interesantnih zaključaka. Nažalost, na sličan način se vrše mnogi (naručeni) eksperimenti širom svijeta u veoma opremljenim laboratorijama i s veoma školovanim ljudima, koji eksperimentima onda daju „višu” vrijednost. Malo je onih instituta koji doista rade nezavisno. Ima ih, nije da nema, no, u zavisnosti od tematike, zna ih biti veoma malo. Otuda, vjerovatno ili s pravom, nepovjerenje u mnoge institucije, naučnike ali nekada i nauku uopšte. No, mi želimo ipak biti na strani nauke, ma kako mnogo mahana imali naučnici.

Historija

Vjerovatno ste se pitali ko je prvi počeo koristiti maske i zašto. Svakako, to nam je bio prvi korak. Na internetu se može odista svega naći. Internet je otvoren za sve. Ne treba se posebno znati ni strani jezik, ima Google Translate, prevede sve. Pitanje je da li se želi ili ne.

Prije nekih 110 godina, tačnije 1910. bila je velika pomama za mrmotima (da životinjama) i to njegovom jednom posebnom vrstom – Tarbagan (Kod nas poznat kao Sibirski). Ova životinjica živi u Kini, Mongoliji i Rusiji. Zbog te pomame za mrmotima i njihovim krznom (Uglavnom u Zapadnom svijetu) danas su skoro došli na izumiranje i zaštićena su vrsta. Iako se tradicionalno u Kini i Mongoliji jedu i prave se ukusni specijaliteti od njih.
Ljudi koji su lovili u 1910. te mrmote odjednom su se razbolijevali i umirali, neki čak u svega dva dana! Kasnije se ustanovilo da su stranci koji su dolazili da love mrmote u ta područija lovili ih na netradicionalan način. Time su dolazili u kontak s mrmotima koji su kašljali i pljuvali po njima, a onda je zahvaljujući hećimu, po imenu Wu Lien Teh otkriveno da su bili zaraženi bakterijom Yersinia pestis, koja izaziva kugu.

E taj hećim, Wu Lien, je „kriv” što je otkrio čime su umrli bili zaraženi nakon obdukcija koje je napravio u velikom sukobu s domicilnim stanovništvom jer obdukcija narušava mir pokojnika. I nakon što je otkrio postao je „glavni krivac” za prije svega molbu lokalnog stanovništva da pravi maske od pamuka i gaze kako bi filtrirao bakterije, stvarajući na taj način preteču današnjih n95 maski.

Njegova molba, naravno, nije urodila plodom kako je očekivao! Čak se i poznati francuski ljekar (ovo nam je poznato i dan danas) i već iskusni borac u borbi protiv kuge usprotivio takvoj praksi! On je ubrzo došao u taj zaraženi i od leševa po ulicama usmrđeni grad, te se ubrzo zarazio i umro. To je uzbudilo javnost i počeli su da hećima Wu shvataju ozbiljnije.

Kasnije, kada se pojavila Španska gripa 1918. godine ljudi su se sjetili hećima Wu, počeli da nose maske i vjeruje se uspjeli da emidemiju stave pod kontrolu.

Zapadni svijet je veoma brzo zaboravio na maske opet, no azijske zemlje su čini se „naučile lekciju” iz Mandžurske kuge. Kod njih (azijaca) je nošenje maske znak dobre higijene, kao što je na zapadu recimo pranje ruku (čak i poslije male nužde ili prije i poslije jela) ili korištenje dezodoransa ili pak nošenja čarapa, a o gaćama da i ne govorimo (da, u mnogim zemljama svijeta nošenje gaća nije u njihovoj kulturi). Oni su to podigli na neki viši nivo građanske svijesti, pa tako čim dođe sezona gripa i prehlade svi oni koji smatraju da bi mogli kašljati ili kihati u javnosti nose maske, ne samo zbog sebe svakako, nego da zaštite ljude oko sebe!

SZO – Svjetska zdravstvena organizacija (WHO – World Health Organization)

Svi oni koji pomno prate medije ili pak imaju dobro pamćenje sjetiće se da je na početcima ove pandemije SZO savjetovao da se maske ne nose do krajnje nužde. Pozadina toga je bila samo jedno: strah da će nestati maski na tržištu i da će medicinsko osoblje ostati nezaštićeno!

Kasnije, kada se proizvodanja maski povećala u cijelom svijetu, SZO je savjetovao da se maske nose u svim prilikama.

Istraživanja

Istraživanja se vrše stalno u mnogim manjim ili većim laboratorijama i institutima tokom obrazovanja ili kada su u pitanju neki naučno-istraživački radovi ili pak istraživanja po narudžbama. Ne zaostaju tu ni istraživanja o maskama, kako smo već naveli u uvodu. Ali, potražnja za rezultatima tih istraživanja poveća se u vremenima kada se nešto naređuje ili zabranjuje, kao što je sada slučaj s maskama.

Jedan od popularnih videa koji se dijelio na društvenim mrežama je onaj gdje su neki anonimusi objavili video sniman u laserskoj komori da pokažu raspršivanje vlažnog zraka koji izlazi iz usta i nosa tokom izgovaranja svega dvije riječi: Stay healthy – Ostanite zdravi. Kasnije se ustanovilo da je video napravljen na Nacionalnom institutu za zdravlje u saradnji s Univerzitetom u Filadelfiji.

Kako se pojavljivalo više sličnih istraživanja i videa, to je natjeralo čak i predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Donalda Trampa da promijeni politiku. Savezna vlada ipak nije prihvatila prijedlog da se saveznim državama naredi sprovođenje nošenja maski, međutim, postoje egzaktni pokazatelji, da su mnogo manje zaraženih, ali svakako i smrtnih slučajeva imale one savezne države koje su nošenje maski shvatile ozbiljno.

Dr Linsey Marr, profesorica građevine i zaštite životne sredine na Univerzitetu u Vermontu u svojim istraživanjima pokušala je da pronađe koje su to tkanine najbolje za zaštitu od isušenih kapljica pljuvačke, a koje bi mogle da prenose virusne čestice. Naime, naučnici koji proučavaju biareosole (to su te isušene čestice) vele da takve čestice u datim okolnostima mogu ostati, podignute, u zraku satima! U tim svojim istraživanjima otkrila je da je vrsta tkanine mnogo manje bitna od slojeva koje maska ima. Za neku pristojnu zaštitu, veli dr Linsey, maska bi trebala imati barem dva sloja.

Istraživanje dr Linsey je manjkavo jer nije radila s stvarnim virusom, nego simulirala uz određene tečnosti, dok je dr Don Milton, dobio dozvolu za korištenje laboratorije trećeg nivoa sigurnosti na Univerzitetu Maryland, kako bi mogao izvrši iste ili slične testove kao dr Linsey, ali s virusima i bakterijama. Dr Milton radi s postdoktorantom dr Jacob Bueno de Mesquita u toj laboratoriji, no rezultate nismo mogli naći da priložimo uz ovaj članak, ali smo skoro pa ubijeđen da negdje u internetskim bespućima postoje, jer neki posebni „lijevak” koji su napravili za te svrhe nosi naziv Gesundheit machine.

Nije tajna nikakva i nisu to neka novija istraživanja uopšte koja govore o potrebnim uslovima za rad. Čak šta više, mnoge zemlje imaju jasno uređena pravila za određena radna mjesta kada je u pitanju kvalitet zraka. Pozivajući se na ta istraživanja, može se vidjeti da korištenje maski ima veoma loš uticaj i propisani kvalitet zraka se ne može ostvariti.

Za inžinjere, prije svega informatičare, istraživanje provedeno na Univerzitetu u San Francisku, kroz mašinsko učenje, pokazalo je da su argumenti na strani zagovornika nošenja maski. (Pogledati radove od Jeremy Howard-a)

Etički upitno istraživanje

Kada su se dva frizera u frizerskom salonu u Misuriju zarazila s COVID-19, dobili su molbu od istraživača iz bolnice CoxHealth, Univerziteta u Vašingtonu, Univerziteta u Kanzasu i Zdravstvenog odjela Springfield-Greene Country-ja da urade istraživanje o prenosu zaraze, na šta su oni pristali.

Oba frizera su nastavila raditi u frizerskom salonu, ali noseći dvoslojne maske. Klijenti su također s naredbama vlade morali nositi maske, ali neki su imali samo običnu krpu preko lica (njih 47%), 46% ih je nosilo hirurške maske, 5% je nosilo respiratorne maske s oznakom n95, dok je bilo i 2% onih koji su se protivili naredbama vlade i nisu nosili nikakve maske.

Svi klijenti (njih 139) su praćeni 90 dana od dana posjete frizerskom salonu i niko od njih nije bio zaražen, ali ih je 14% izjavilo da su imali simptome.

Nažalost, kod jednog od frizera ukućani su dobili simptome, a kasnije se ispostavilo da su zaraženi s COVID-19.

Ovo istraživanje se uzima kao najmjerodavnije u proteklim mjesecima iako provedeno uz veoma visok rizik, jer su zdravi ljudi raznih uzrasta i zdravstvenog stanja bili u veoma bliskom kontaktu s ljudima koji su dokazano je bili zaraženi virusom. Te se istraživanje uzima kao podrška zagovoru nošenja maski i suzbijanja širenja zaraze, posebno još što se porodica jednog dodatno zarazila – s porodicom ipak ne koristimo maske kao s drugim ljudima.

Ponašanja ljudi

Bez obzira šta istraživanja i relevantni i renomirani instituti prikazali ljudima kao rezultate, uvijek će biti onih u najmanju ruku neozbiljnih.

Vjerovatno je svako od nas bio u situaciji da čuje, lično vidi ili pak kod mlađih da učestvuje u „dijeljenju” maske. Situacije u kojima grupa mladih ljudi želi ući u prodavnicu da nešto kupi i za tu potrebu dijele jednu masku je nešto što se događa širom svijeta, izuzev kod azijskih zemalja. Doktor Wu bi vjerovatno pobudalio kada bi vidio da se ljudi i nakon više od 110 godina ismijavaju s maskom.

Također, za sve one kojima maska smeta na licu ili pravi psihološki problem, može doći do stalnog diranja maske i njenog pomijeranja. Ako je takva osoba još i zaražena (iako to možda ne zna), tada maska može biti još i gora. Jer će ruke biti kontaminirane i sve što se takvim rukama dodirne postaje izvor zaraze. Ne mora nužno maska stvarati psihološki problem i da se zbog toga stalno dodiruje rukama i pomijera. To može biti i zbog čudnih odredbi vlada, kao što je nošenje maske u restoranima i kafićima. Stalnim pomijeranjem maske dok se jede i pije čini se još gore. Uz to ako osoba bude zaražena (a da toga i ne bude svjesna), iza sebe može ostaviti kontaminirano sve što je dotakla u kafiću ili restoranu. U tom slučaju su maske možda čine kontra od onoga što se želi postići.

Postoje također i oni koji vele da im se skuplja previše vlage na maskama ili da će biti izloženi štetnim česticama koje izdišu (ugljen-dioksid), a koje se zadržavaju na maski s unutrašnje strane. Ono što smo mogli naći je da ne postoji niti jedno jedino istraživanje koje bi takvo nešto potvrdilo, ali za one koji imaju problema s vlažnom maskom savjetuje se višeslojna maska od prirodnih materijala – posebno pamuka. Također, oni koji pokušavaju da opovrgnu ovo s naučnog (statističkog) aspekta vele da ljekari, posebno oni u operacionim salama znaju imati maske satima tokom operacije i to se događa već decenijama. Nikada se niko od njih nije žalio da je imao neke respiratorne probleme zbog toga.

Za one koji imaju problema s bolovima u ušima zbog korištenja maske, savjetuje se da pokušaju koristiti neku drugu vrstu pričvršćavanja.

Bilo koju od mjera nošenja maski da ljudi preduzmu, prije ili poslije će se javiti kod određene skupine ponašanje takvo da će smatrati kako je maska dovoljna da ih zaštiti od bilo kakvog prenosa zaraze, pa neće poštovati razmak i dolaziće ne samo do rukovanja, nego i grljenja. U ovom slučaju, maska je skoro pa beskorisna.

Teoretičari zavjera

Kada se kaže Teorija zavjera, automatski se aludira da nema nikakvog uporišta za sve što je u tom domenu i apsolutno sve što se kaže je samo „teorija” ili „naglabanje” i „filozofiranje” ili pak pseudonauka. Međutim, historija je pokazala da to nije uvijek tačno, ali da se paranoični ljudi (kojih uopšte ne manjka oko nas – čak šta više) iskorištavaju, to je činjenica.

Ljudi koji se nazivaju podržavaocima Teorija zavjera, a vjerovatno s pravom, jer iznose prečesto doista bizarne ideje kada je u pitanju i trenutna pandemija COVID-19, također su dali svoje učešće u tome da li treba ili ne treba nositi maske na licu, te šta one dobrog ili lošeg donose čovječanstvu.

Svakako, na prvom mjestu su uvijek teorije da postoji neka elita koja želi da kontroliše mase. Ali, nigdje se ne objašnjava kako je moguće kontrolisati mase nošenjem maski. Čak, šta više, s maskama postoji otežano prepoznavanje lica npr, a što postoji u veoma velikom broju institucija od posebnog značaja širom svijeta. U Kini čak i na ulicama, trgovima, autobuskim, željezničkim i drugim stanicama i slično.

Donekle bi se mogla pripisati toj eliti namjera da nas razdvoje jedne od drugih, no valja znati da mi ne držimo socijalnu distancu, nego fizičku. Mediji forsiraju priču o socijalnoj distanci, no mi ljudi, kao socijalna bića, posebno u teškim vremenima kakvo je vrijeme pandemije treba da smo mnogo više socijalni nego uobičajeno, iako moramo da držimo fizičko rastojanje.

U svrhu podrške raznim teoretičarima zavjera, može se naći mnogo veoma uticajnih i cijenjenih ljekara širom svijeta, kao što je npr dr Klausner koji veli:

„Mislim da nema dokaza da nošenje hirurške maske ima bilo kakve koristi da zaštiti nekoga uopšte od izlaganja ili zaraze. Mi obično preporučujemo ljudima koji su bolesni da nose hirurške maske za sprečavanje prenosa (drugima). To može biti neka vrsta alata svijesti, ali u smislu njegove direktne koristi, nema podataka.”

Također drugi doktori kao što su oni s Univerziteta Ilinos u Čikagu (dr Brosseau i dr Sietsema) vele:

„Ne preporučujemo da se od šire javnosti koja nema simptome bolesti slične COVID-19 zahtijeva rutinsko nošenje platnene ili hirurške maske jer, nema naučnih dokaza da su efikasni u smanjenju rizika od prenosa SARS-CoV-2.”

Ili u časopisu Technocracy News, ugledni i visoko cijenjeni, doduše penzionisani, neurohirug, koji usput rečeno ne predstavlja pseudo nauku, dr Russel Blaylock objavio je članak pod nazivom: „Maske za lice predstavljaju ozbiljne rizike za zdravlje”, u kojem iznosi zaključak:

„nema dovoljno dokaza da nošenje maske bilo koje vrste može imati značajan utjecaj na sprečavanje širenje ovog virusa.”

Amerikanci čini se da prednjače kada je u pitanju pseudonauka i razni podržavaoci teorija zavjera. Oni idu čak dotle da skupljaju potpise i prave peticije kako bi tužili vlade ili guvernere. Poznavajući kakvi su amerikanci, to će vjerovatno jednoga dana i doći do suda. Uz dobre advokatske kuće oni bi mogli možda i da pobijede na sudu i da guverneri i ostatak vlade budu kažnjeni za prisiljavanje stanovništva za nošenje maski. Nagledali smo se toga i u holivudskim serijama, svakako. Hoće li to biti argument više ili manje za ili protiv maski, ostaje nam da čekamo i vidimo.

Lovci na kontakte

Jedna od omiljenih tema unutar teorija zavjera je i ona koja se tiče američkih građana. Naime, tamo postoji regulativa koja kaže da u slučaju otkrivanja određene zaražene osobe, moraju se pronaći sve osobe koje su bile u kontaktu (ustvari imali manje rastojanje od 2 metra) s zaraženom osobom u protekla 2 dana. Za te potrebe vlada je planirala zaposliti nevjerovatnih 300.000 osoba. Sve koje pronađu, poslaće kući na prinudni karantin.

7

Hits: 118