Ako ste tek skočili na ovu stranicu, možda prije svega da pročitate prethodne dijelove i to:

• Softverski obrt/zanatstvo
• Softver zanatlija II
• Softver zanatlija III – Demistifikacija agilnosti
• Softver zanatlija IV – Softverski obrt
• Softver zanatlija V – Stav softverskog obrta
• Softver zanatlija VI – Između hrabrosti i ludila – profesionalizam
• Softver zanatlija VII – S vana kalajli unutra belajli
• Softver zanatlija VIII – Argumenti za ubijediti sebe, ali i druge u određene prake
• Softver zanatlija IX – Dug i mukotrpan put

Ulazimo u drugi dio knjige (Knjiga je podijeljena u dva dijela – Ideologija i stav, te Potpuna transformacija), a s njim i u deveto poglavlje. Ustvari, ovaj put ćemo napraviti izuzetak i o naredna tri poglavalja (Regrutacija, Razgovori (intervjuisanje) softverskih velemajstora, te Greške kod razgovora i regrutacije) govoriti odjednom, jer su nekako nerazdvojna, te ćemo pokušati dati ne samo komentar na poglavlja, nego i primjere iz svakodnevnog života u Bosni i Hercegovini. Naravno, prvenstveno mislimo na IT kao granu industrije, ali može se sve primijeniti veoma lahko, uz dobru volju, i na bilo koju drugu.

Regrutacija

Na osnovu mnoštva oglasa koje viđamo širom svijeta, može se relativno lahko zaključiti u kakvom stanju je koja firma i da li zna šta joj treba. Naravno, potrebno je poznavati određene parametre (trikove), a što je već Sandro naveo u ovom poglavlju. On je u knjizi uzeo oglase iz Velike Britanije, a mi smo planirali uzeti slučajnim uzorkom neki oglas s najposjećenijeg portala za poslove u BiH (www.mojposao.ba), ali smo odustali od te ideje. Ne zbog toga što je “čaršija mala” i što bi neko mogao zahatoriti, nego zato što bi prije ili poslije došlo do ismijavanja određenih firmi ili ljudi koji u tim firmama rade. Naš cilj nije da ismijavamo bilo koga, nego da pomognemo jedni drugima da budemo bolji. Svakako, opet će se neko vjerovatno pronaći u priči, ali i treba da se pronađe! Treba da se pronađe i popravi ono što može da se popravi. Kako kaže Jurhen Apeilo (Jurgen Appelo) u svom djelu Management 3.0, o kojem ćemo pisati ako Bog da nekada u budućnosti, ljudi trebaju biti tretirani onako kako baštovan tretira svoju baštu, a što mi svakim objavljenim postom manje ili više pokušavamo dokučiti.

Primjer veoma lošeg oglasa za posao je:

Dobro, ispraksano oko će kod ovakvog oglasa veoma lahko uočiti da firma ustvari ni sama nije sigurna kakvog čovjeka hoće. Oni imaju mnogo većih problema, a koje smatraju da će riješiti time što će zaposliti jednog novog čovjeka. Možda je neki već postojeći čovjek koji je sve ovo kod njih godinama radio i postepeno učio napustio njihov tim. Oni bi sada rado da nađu “klona” koji će samo da nastavi raditi tamo gdje je onaj prethodni stao.

Nažalost, ovakvi oglasi za posao su skoro pa šablonski (i mi smo ga za ovu priliku sastavili iz nekoliko različitih oglasa). Iz ovakvog oglasa se tačno vidi da se programeri posmatraju isto, kao neki industrijski radnici. Precizni su u tome šta im treba i oni to što im treba mjere godinama iskustva, a ne znanjem. Također, možemo vidjeti da su ubacili Agile kao usputnu stvar, jer su pomiješali proces rada s tehnologijama i tehnikama. Ustvari, ovime govore da ih uopšte nije briga za agilni pristup, nego samo da im se riješe njihovi nagomilani problemi. Tačnije, mogli bismo zaključiti da tu ima neki viši inžinjer, ili još gore, menadžer, koji naređuje šta i kako će se raditi, bez da se daje ikakva sloboda softverskom velemajstoru, stručnjaku da posao odradi onako kako je najbolje.

Ono što oni nude, na prvu također može biti veoma interesantno, ali samo početnicima, a nikako softverskim velemajstorima niti onim koji žele postati velemajstori!

No, sada ćemo pokušati modifikovati ovaj post u oblik iz kog se jasno može vidjeti kako firma posluje, šta su joj unutrašnje vrijednosti i principi. Moći će se vidjeti kako vrjednuju ljude. Kako ljudi mogu napredovati u karijeri i kako se odnose prema klijentima. Sve firme rade za klijente, pa je taj segment veoma važan, a posebno za one koji jesu ili žele biti softverski velemajstori. (Stalno naglašavamo ovaj dio oko softverskog velemajstorsva, da se ne bi dogodilo da ljudi izgube iz vida ovu veoma važnu stvar! Ključno važnu! Najvažniju!)

Vjerujemo da će se svi složiti da za bosansko-hercegovačke uslove i prilike ovakav oglas izgleda kao manje više ložioničarski. Samo dobar marketing, a unutra truhlo sve. No, za iskusno oko, za ljude koji žele da budu softverski velemajstori ovakvi oglasi kriju mnogo toga ispod haube. Kriju ono najvažnije što svaki velemajstor ima i čemu teži – strast!

Iz ovog oglasa se jasno vidi čemu firma teži, a to je odlično izrađen softver koji će zadovoljiti klijenta, a ljudima koji rade na njemu pružiti strast, zadovoljstvo i uživanje, pa čak i kada ima stres oko nepotpunih zahtjeva ili rokova.

Također, veoma važna stvar koju možemo uočiti vezano za tehnologije jeste to da su oni itekako otvoreni za sve mogućnosti. Trenutno se bave najviše WordPress-om, ali su aktivni u zajednici, uče, usavršavaju se i ganjanju nove poslovne prilike, te žele da budu spremni za njih kada se one i dogode, a što svakom softverskom velemajstori otvara zazubice i širi zjenice.

Nadalje, svaki kandidat koji bi se želio prijaviti na ovaj oglas ima priliku da vidi kako to oni pišu kôd i čemu predaju pažnju kod izrade softvera kroz njihov dio otvorenog koda na github-u.

I, nikako manje važno, ali ostavili smo za kraj. Ovaj ovakav oglas se “s Mjeseca vidi” da su pisali programeri, a ne neko iz HR-a ili višeg i srednjeg menadžmenta.

Svakako, važna stvar je, ne samo kod oglasa, ali pošto ovdje govorimo o tome kako napisati oglas i na koji oglas se prijaviti jeste, i to da li je posao samo čisto da se zaradi plata. Rad od 9-17, a poslije neka izgori sve. Kada se u firmi, a nema “slobodnog” zadatka na radnoj ploči (npr Jira board), onda će se taj dan landohaniti i pregledavati društvene mreže i raditi sve ono što čovjeka ni na koji način ne može oplemeniti, a pogotovo ne pomoći u usavršavanju i ostvarenju vlastite karijere, vlastitih životnih i profesionalnih ciljeva. Ako želite zaposliti takve ljude, onda obavezno objavljujte oglase kao prvi – onaj kako ne treba objaljivati oglas za upražnjeno radno mjesto.

Razgovori – intervjuisanje softverskih velemajstora

Skoro cijelo ovo poglavlje bi se moglo svesti u jednu jedinu rečenicu:

Na razgovoru za posao nemojte biti magarac koji pokazuje nadmoć i superiornost nad kandidatom.

No, reći ćemo ipak par riječi. Prije svega svaka firma treba da zna, da kandidat nije tu da moli za posao. I kandidati biraju između firmi, isto kao što i firme pokušavaju da nađu pravog kandidata.

Nije rijedak slučaj vidjeti da menadžeri uopšte ne vjeruju inžinjerima. Otpuštaju ih i pokušavaju stvari riješiti zapošljavanjem drugih. Svaka firma treba dobro da zna, da niko nije razbio nogom vrata, ušao u firmu i rekao, od danas ovdje radim! Ne! Nikada, nigdje, niko! Svako je, gospodo, prošao kroz vaš proces zapošljavanja. Ima li ste određeni broj razgovora, testova, i šta sve ne dok kandidata niste primili. Ako nešto nevalja, ona je to vaš proces zapošljavanja. Okrenite se njemu i pokušajte popraviti ono što nevalja, bez da krivite inžinjere. Zato, kada zapošljavate, gledajte da su to ljudi koji imaju strast ka tehnologijama, programiranju, potencijal za usavršavanje, a ne samo koliko godina iskustva imaju u određenoj tehnologiji u kojoj ste trenutno zapeli.

Također, pustite da developeri razgovaraju s developerima. Oni će sutra skupa raditi. Menadžeri će sjediti još uvijek negdje odvojeno u svojim kancelarijama i neće imati stvarnog dodira s vašim novim uposlenikom, ali ostatak tima hoće. Neka oni sebi izaberu najboljeg/u koji se može uklopiti u njihov tim. Softverski velemajstori nikada neće odbiti nekoga ko je mnogo bolji od njih, jer im je to prilika da nauče nešto novo, dok će sujeta menadžera i viših inžinjera to često biti, jer će smatrati da je njihovo mjesto ugroženo.

Za softverskog velemajstora je važno da se dobro informiše o firmi i njenim procesima, te na čemu trenutno rade. Takve stvari možda neće biti u prilici saznati iz oglasa ili preko kolega i veza zbog čuvanja poslovne tajne, ali ima priliku postaviti veoma važna, jasna i direktna pitanja na samom razgovoru. Ako se ustanovi da firma ima ogromnih problema koje prevazilaze znanja i vještine koje se imaju, radije ne prihvatiti takav posao i pokušavati glumiti nekog prepametnog. Softverski velemajstor nikada neće žuditi samo i jedino za dobrom platom! Ako, se pak uvidi da se imaju znanja i vještine za savladavanje prepreka i rješavanje problema unutar firme, za softverskog velemajstora je itekako važno da li će imati autonomiju. Ma kakvo znanje i ma kakve vještine se imale, ako firma ima takvu hijerarhiju u kojoj se ljudi, stručnjaci, posmatraju samo kao jedan u nizu industrijskih radnika na pokretnoj traci, bez autonomije, bolje je ne pridruživati se tom timu.

Greške kod razgovora i regrutacije

Moramo još jednom ponoviti. Nikada ne glumite nekog pametnjakovića, a koji uglavnom ispada drski, oholi magarac, na razgovoru za posao. Ne pokušavajte impresionirati kandidata niti ga prepadati izrazima, tehnologijama i stvarima koje su rijetke na tržištu. Jednostavno, vodite razgovor kao sa svojim kolegom uz veoma veliko uvažavanje. I nikada, nikada, nikada ne postavljajte pitanja kao što su zagonetke. To je i veliki Gugl shvatio! Doduše nakog mnogo godina, ali bolje ikada neko nikada. Ako ćete kandidate pitati algoritme, onda neka to bude samo zato što vi stvarno te algoritme koristite u firmi, a ne zato da se pokažete superiorni nad kandidatom i omalovažite ga. Nikada, ali nikada ne guglajte za pitanjima koja ćete postaviti kandidatu. Ako ne znate šta trebate pitati, onda vi ustvari ni ne znate kakav vam čovjek treba. Razmislite dobro o ovome!

Ako budete pravili testove za kandidate, nikada ne tražite od kandidata da pišu kôd na tabli ili komadu papira. Nikada! Oni to neće raditi kada ih jednom zaposlite, pa zašto da to tražite na razgovoru za posao? Pozovite ih da ponesu svoj laptop (na kojem se osjećaju svoj na svome) na test ili im dajte vremena da to odrade kući. Neograničeno mnogo vremena, uslovno rečeno. Kandidati nisu bez obaveza! Oni će to početi raditi i uraditi kada se budu osjećali najsposobniji, najraspoloženiji, a ne pod stresom. Za zadatak koji treba uraditi za 2h, reći će im se, npr, očekujemo da ćemo pregledavati poslane zadatke početkom iduće sedmice, pa kada vaš dođe na red. Najbolji testovi su oni u pair-programing. Ali opet naglašavamo, nikada ne budite magarac! Dozvolite da se kandidat izrazi, pogledajte kako koristi IDE, kako koristi prečice na tastaturi, da li je slobodan kada sve koristi. Koliko koristi miš, a koliko backspace. Sve su to stvari koje vam mogu dati odličan uvid u to kakav je kandidat kojeg intervjuišete.

Zapošljavanje putem alata za video poziv nikada neće biti kao razgovori uživo, kada se mogu čitati pokreti tijela, kada se može opustiti, kada veza ne krči, ne štopa ništa, kada, … No, živimo u vremenima početka Industrijske revolucije 4.0, pa tako da će toga biti se više i više, i sve više i više će ljudi svoje poslove čak i nakon razgovora raditi od kuće. Te su ipak razgovori online, neminovnost. No, ako se ima imalo prilika za razgovor uživo, to je mnogo bolje. Za kraću listu kandidata, pozvati ih skupa na ručak u obližnji restoran i s njima razgovarati na opušten nači. To će vam reći mnogo više o njima nego mnoštvo testova i “oficijelnih” razgovora.

Firma bi ustvati uvijek trebala da traži nove “kolače”, čak i ako nema trenutno potrebu za novom radnom snagom. Nikada se ne zna kada će ispasti novi posao, nova potreba za novim čovjekom, a svi uvijek žele najboljeg. Stoga, budite kao firma otvoreni za stalne meetup-e, za stalna druženja, konferencije, zvanične, a još više nezvanične. Tako ćete “slučajno” upoznavati veoma dobre i kvalitetne ljude na tržištu. Sutra kada se ukaže prilika tačno ćete znati koga pozvati i pitati da se pridruži vašem timu.

Ista je stvar i s softverskim velemajstorima. Nikada ne izbjegavajte druženja, meetup-e, konferencije, zvanične i nezvanične. Tu ćete upoznati firme, čime se bave, eventualne buduće kolege, … Upoznaćete principe i procese u mnogim firmama i možda poželite da radite u nekoj od njih. Na taj način ćete tačno znati gdje idete, a ne “grlom u jagode”.

8

Hits: 659