Dobar učitelj se nikada ne zaboravlja
Svi imamo neke voljene i prezrene učitelje. Učitelji od kojih smo dobili mnogo, uglavnom korisnih, znanja pamtimo kao dobre i drago nam je što smo učili od njih, za razliku od onih drugih o kojima ne želimo ništa znati. Zašto je to tako? To bi zapravo trebao znati svaki nastavnik, bez obzira na to je li učitelj u vrtiću, osnovnoj školi, srednjoj školi ili na fakultetu.
Nastava je specifična profesija, zahtijeva puno fizičke i mentalne snage. Svaki učitelj treba biti voljan nesebično se žrtvovati. Kada je u pitanju podučavanje mladih generacija, svaki nastavnik treba znati da nije on važan. Odgaja i obrazuje ljude da u budućnosti postanu aktivni članovi zajednice.
Nastavnici se ne trebaju brinuti o vrsti porodice iz koje dolaze njegovi učenici, jesu li one obitelji u kojima postoje aktivne navike učenja i usvajanje novih znanja, ili obične radničke porodice koje rijetko čitaju čak i dnevne novine. Svaki bi učenik trebao imati poseban tretman. Svi su ljudi različiti, jedinstveni.
Neko znanje stiče se sporije, ali bolje, neki drugi koji su učili mnogo brže, omogućavaju uglavnom količinu bez određenog kvaliteta. Neko može čak i brzo i kvalitativno učiti itd. Stoga učitelji trebaju biti dobro upoznati sa karakteristikama učenika. Postoje studije u kojma se svi učenici mogu podijeliti u 23 kategorije, pa ih stoga svaki učitelj treba i prostudirati da zna kakav odnos imati spram učenika.
Svaki nastavnik ne treba zaboraviti moralna načela. Mnogi bi rekli da se moralni principi, pravila mijenjaju s vremenom i okolnostima u kojima se nalaze, ali da budemo iskreni, moralna pravila se nikad od pamtivijeka nisu mijenjala i nikada neće.
Također, nastavnici bi trebali uključiti svoje učeničke u svijesti i svijest o Bogu, Stvoritelju svega što vidimo ili ne vidimo. Mnogi danas (a možda bi to mogli biti upravo vi?) žele čovjeka staviti u položaj Boga, ali sa svakim novim danom možemo vidjeti, ako gledamo širom otvorenih očiju, da to uopštenito nije, i nikad neće biti. Bog nije pohlepan, ne jede, ne pije, ne spava, nema potrebu za strastima itd. Ova svijest o Bogu usko je povezana s moralom. Ne postoji pravi moral bez svjesnosti Gospoda, Tvorca svega, vidljivog i nevidljivog.
Govoreći pozitivne priče, o vrlinama mnogih ljudi koji su živeli ili žive ovde, među nama, učenici će zasigurno pobuditi ljubav prema zalaganju za rad, ljubavi prema svim bićima. Prava ljubav bez primjesa vlastite koristi pokretač je svega pozitivnog i u kratkom i u dugom roku. Živimo u vremenu kada se sve svodi na računicu za današnji dan i/ili možda za sutra. Malo je onih koji dugoročno planiraju i svim bićima žele dobro. Svima žele sve kao sebi ili možda čak i više od toga.
Studenti moraju znati da su oni jedino korisnici na zemlji. Uistinu ništa ne pripada čovjeku. Kad bi čovjek razmišljao o smrti, vidio bi da nema šta da ponese sa sobom u grob, čak i ako je to nešto što su njegova djeca unijela u grob, od toga neće biti koristi. Odnosno, ako nekog više nema, sve što je pripadalo, sada pripada nekom drugom. Svako vlasništvo treba tretirati tako. Ali, svakako, treba biti oprezan s posjedima za koje je čovjek odgovoran, da ne bi dospio u pogrešne ruke, jer se ovim može nekome učiniti nepravda. Učitelji bi trebali učenicima uvijek reći da oni nisu vlasnici sitnih školjki, već oni jednostavno upravljaju onim što imaju. Time, neće postati pohlepni i neće biti ono što je danas većina ljudi na svijetu, pohlepni i narcistični.
Studenti bi trebali steći dobre navike i navike pomaganja onima koji nemaju ništa. Na taj način njihova srca neće biti kamena i biće omiljeni u društvu.
14Hits: 165
