Pisali smo nekoliko članaka na temu Industrijske revolucije četvrte generacije na bosanskom jeziku, te pokušali tako približiti i stručnim licima i “običnom” svijetu šta nas to očekuje ili šta je to što već imamo unutar Industrijske revolucije 4.0 u razvijenim zemljama, a šta i nas u Bosni i Hercegovini očekuje.

Čini se da je pandemija koja trenutno hara (Covid-19) sve to ubrzala ili će tek da ubrza čim vlade i razni krizni štabovi dozvole da ljudi od ideja, akcije, ljudi koji mogu da namirišu poslovnu priliku u svakoj situaciji iziđu ponovo na megdan.

Ono što nas zasigurno očekuje jeste ubrzana digitalizacija svega i svačega, a što je svakako već od prije najavljivano. Međutim, ono što su planovi bili da će biti u masovnoj upotrebi, a tako i proizvodnji 2030. ili 2050. sada će to zasigurno doći mnogo prije. Digitalizacija ima svoje ogromne prednosti i zbog toga ćemo i da je uvedemo na svakom koraku, ali ima i svoje mahane. Ljudi skloni paranoji uvijek će čuvati svoj fokus samo i jedino na tim mahanama ne dozvoljavajući slobodu izražaja. Međutim, ne treba ih napadati odmah na prvu, kao što ne treba prihvatati od digitalizacije sve što nam se ponudi. Dobra, ispravna stvar je gotovo pa sigurno negdje u sredini, malo više lijevo ili malo više desno u zavisnosti od ponuđenog rješenja/ideje/usluge.

U nastavku dajemo neka od rješenja koja ćemo vidjeti poslije krize, ali i ona koja bi zasigurno mogla ubrzati povratak privrednika, ali i svih ostalih na njihova radna mjesta. Da, baš svih! Ostaje samo na tome da li se to želi ili ne želi. Mnogi privrednici širom svijeta, pa tako i u BiH pokušavaju da iskoriste krizu kako bi se “ogrebali” od države ili nekog drugog kreditnog aranžmana nepovratnih sredstava, a sve pod izgovorom borbe za radnike i radnička prava, male i/ili velike privrednike i slično. U društvima, državama gdje su uvedeni mnogi sistemi (uglavnom softverski dobro pokriveni raznim regulativama) koji održavaju transparentnost od nepravilnosti, krađa, obmana i drugih vrsta zloupotrebe toga će svakako biti neuporedivo manje u odnosu na društva koja to nisu imala prije pandemije — kakvo je Bosna i Hercegovina. Jer, ko je bliže vatri, bolje se ogrije.

Očuvanje lične i opšte higijene

Trebaju nam pomagala koja bi već danas da su u masovnoj upotrebi omogućila izlazak svih iz svojih domova i povratak na radna mjesta. To su svakako ona pomagala koja pomažu očuvanje lične higijene, higijene opštih, društvenih doba, pomažu kod držanja rastojanja među ljudima u skladu s preporukama stručnjaka.

Kontakti na šaltrima, pultovima

Bilo da su to radnici koji rade za info pultovima, za kasama, za recepcijama ili bilo kom drugom mjestu, a na kome trebaju biti zaštićeni od eventualnog (ne/namjernog) prenosa tečnosti (pljuvačke) ili drugih neželjenih sitnih, oku nevidljivih čestica jednostavno trebaju biti zaštićeni lijepo dizajniranom pregradom koja ne stvara odbojnost. Čini i klijenta i zaposlenog sigurnim, ali i udobno smještenim. Svakako, prva rješenja neće biti dizajnerski lijepa i odavaće utisak da se svi plaše svih, ali kod pandemija strah je opravdan i dobro je da ga se ima. Stoga, bolje je dizajnerski ružno rješenje koje štiti sve učesnike, nego dizajnerski lijepo, ali bez svrhe ili s umanjenom svrhom.

Jedno od takvih rješenja možemo često da viđamo u bankama, mjestima za razmjenu novca ili pak, tamo gdje treba uzeti neki bris uha, grla, pregledati oko, uho i slično.

Dezinfekcija unutrašnjih površina

Vjerovatno ne postoje nikakve druge prostorije na svijetu kao što su džamije i mesdžidi. Mjesta prostrta ogromnih tepisima, itisonima. Mjesta na kojima se najmanje pet (5) puta na dan okuplja na desetine, stotine, hiljade, pa čak i do par desetina hiljada ljudi u zavisnosti od mjesta i veličine džamije ili mesdžida. Takva mjesta nisu kao koncertne dvorane ili pozorišta/kazališta. Na takvim mjestima ljudi svoja koljena, svoje šake, pa čak i svoje lice spuštaju na tlo. Na pod prostrt ćilimima ili ne. Takve površine je veoma teško održavati i one će biti jedan od najvećih izazova. No, prednost tih mjesta je što nemaju pregrade, za razliku od mnogih kancelarijskih površina koje su također prostrte ćilimima, ali zato imaju pregrade, kancelarijski namještaj, ukrasno ili prirodno cvijeće, kao i mnoge druge prepreke koje će također da budu veliki izazov kod očuvanja čistoće na takvom nivou koji će omogućiti sprječavanje ili umanjenje prenosa (bilo kakve) zaraze.

Druge površine su svakako one javne površine, od ulice, trotoara, raznih parkova, igrališta, kina, sportskih dvorana, državnih ustanova, pa sve do kućnih, privatnih površina.

U svijetu u kom živimo, a pogotovo u svijetu koji dolazi niko neće biti spreman da plaća ljude da vrše takve poslove. Zbog mnogo razloga, ali onaj najvažniji je taj da su sve to primitivni poslovi. Primitivni poslovi se ne mogu platiti mnogo, a radnici neće da rade za džaba. Stoga, automatizirani uređaji (kako ih mi često nazivamo roboti) sigurno je da će uzeti svoj primat u svim tim poslovima, odnosno za čišćenje i održavanje čistoće na svim spomenutim i nespomenutim površinama.

Pa tako za čišćenje svih tih ogromnih površina koristiće se uređaji kao npr. oni dati na slijedećim slikama. Neko će reći, pa ništa novo. To mnoge ustanove već imaju. Naravno da imaju, nije to nikakvo izmišljanje tople vode, no poenta je u tome da će se to omasoviti i najvažnije od svega smanjiti uticaj odnosno potreba za ljudima koji upravljaju manuelno tim uređajima. Tj. javiće se potreba za novim radnim mjestima za koje je neophodna određena škola, znanje i vještine. Razni programeri, električari, elektroničari, serviseri, mehaničari, mehatroničari i slično.

Veličina, potrošnja energije, buka koju stvaraju, (samo)održavanje će zavisiti od toga za koje površine su uređaji namijenjeni, naravno.

Očuvanje čistoće

Jednom kada se površina očisti, ili kada se ljudi i životinje, operu ili okupaju, neophodno je da se konstantno održava čistoća na (propisanom) nivou. Tu su svakako najveća “prijetnja” ljudi i njihovo ponašanje, stog je neophodno imati uređaje koji će s jedne strane ljude podsjećati, a s druge pomagati im da čistoću zadrže na nivou, kako svoju vlastitu, tako i onu oko sebe. Pa tako ćemo imati (ili već imamo u nekim mikrouzorcima) uređaje koji će stalno biti tu oko nas (svakako automatizirani roboti) koji će nas podjsjećati i nuditi nam opciju da na brzinu dezinfikujemo ruke, lice, noge, pa čak i cijelo tijelo ili odjeću. Neki od primjera su dati na slijedećim slikama.

Prenos ljudi, roba i sredstava

Ne tako mali broj ljudi oko nas su oni koji nisu tehnička lica, nisu posebno obrazovani (iako imaju diplome visokoškolskih ustanova), nisu proaktivni, niti pokušavaju u životu pronalaziti rješenja za bilo kakve probleme, nego samo i jedino znaju pričati o problemima i eventualno rijetki od njih, praviti i donositi analize. Takvi su uglavnom podložni raznim paranojama. Te paranoje idu dotle da oni u svemu, u svakom mogućem postupku vide neku zavjeru, manju ili veću. Neki tajni planirani program, djelovanje. Ali, nije tako rijedak slučaj da ti ljudi dolaze iz novinarstva ili marketinga, tamo gdje je način oblikovanja vijesti i njihova dostava krajnjem slušaocu itekako razvijena “nauka”. Oni te svoje vještine vrlo lukavo (ne mudro!) koriste da bi (vjerovano mnogi od njih ni ne znajući) obmanjivali mase oko sebe. Nije rijedak slučaj da na njihove priče “padnu” i oni koji su itekako obrazovani, imaju znanje i vještine iz raznih oblasti, a sve zbog snage uticaja njihovog djelovanja — Gebelsove metode

Digitalni novac

Ovo je nešto oko čega paranoični teoretičari zavjera najviše vole da plaše mase. A svakoj osobi, koja se razumije i u elementarne finansijske stvari i tokove novca, sve te njihove priče su presmiješne. Što nas ustvari dovodi do zaključka da, na veliku žalost, jako mali broj ljudi uopšte zna prave, ispravne informacije o finansijama, bankarskom sistemu, kamatnom sistemu, tokovima novca i njihovom uticaju na sve oko nas.

Digitalni novac je tu oko nas već nekoliko decenija. Stvarnog novca, paprinog, sve je manje. To nije apsolutno nikakva tajna, nepoznanica, niti je bilo šta skriveno. Svako od nas ima barem jednu elektronsku karticu za plaćanje. Malo ko od nas prima svoj lični dohodak (platu) u kešu (ovdje ne govorimo o onoj razlici “naruke”, ali svejedno dio plate je u elektronskom obliku, a drugi dio u kešu). Sve je već odavno digitalizovano!

Digitalni novac ima ogromne prednosti. Pa kud će veća prednost od one da nema više razlike koja se dobija “naruke”? Poslodavac ne zakida državu, ne zakida radnika! Svi trgovci ne mogu više manipulisati kešom preko kasa, nego je sve digitalizovano i tačno se zna koliko robe je ušlo, a koliko izašlo iz radnje. Za svaki fening se uredno plaća porez, plate radnicima, doprinosi, kao i mnoge druge stvari. Ako nema keša, kako će neko kupiti drogu na ulici ili učiniti neki drugi manji ili veći kriminal, ako je svaka transakcija praćena? Neko bi sada mogao reći, a šta je s skrivenim računima, tzv. offshore, pa ako se igdje vrši kriminal onda je tu! Naravno, niko ne kaže da će kriminal biti anuliran, ali da će se umanjiti, to je činjenica.

Stoga, bezkontaktno plaćanje, plaćanje bez keša — novčanica, za koje se pouzdano zna da su ogromni prenosioci raznih bakterija, pa i virusa je naša budućnost, ne samo zbog straha od zaraze (epidemije ili pandemije), nego i zbog svega naprijed navedenog, ali i mnogo onoga što nije navedeno.

Prevoz ljudi

Vjerovatno nema na svijetu čak ni dijete a da nije čulo za autonomna vozila. Tj. vozila koja se sama kreću bez vozača. Sada u ovoj pandemiji vidimo ustvari koliko su takva vozila dobra i poželjna. Ne samo privatna vozila ili taksi prevoznici, nego i autobusi, tramvaji, vozovi, podzemne ili nadzemne željeznice i mnogi drugi kolektivni transporti. Ako u svim tim vozilima ne bude bilo vozača, pa to su hiljade, odnosno milioni ljudi koji “ne rade ništa” osim što izlažu sebe, svoje bližnje, ali i mogu da budu potencijalni prenosioci zaraza na sve one koji se voze u tim vozilima. Naravno, pojedinačna, lična mikro autonomna vozila su u ovakvim slučajevima gotovo pa idealna. Ako bi svaki čovjek imao mogućnost da unajmi mikrovozilo (električno biciklo, električni motocikl, eletrično mikroauto za jednu, do najviše dvije osobe — prevoz djece) kako bi se prevezao od tačke A (npr. od kuće) to tačke B (npr. do posla), preko tačke C (npr. dječijeg vrtića ili škole) uz minimalne troškove takav prevoz bi bio gotovo pa idealan, posebno u velikim i megavelikim gradovima.

Prevoz roba

U jeku pandemije koja hara u ovo naše doba i u doba kada se piše ovaj članak (Covid-19) mnoge prodavnice koje se bave dostavom robe na kućnu adresu su itekako profitirale i iz svega će da još više profitiraju i izvuku nova iskustva i vještine. Dostava se sada odvija gotovo pa isključivo uz pomoć ljudi, no to će se promijeniti na ovaj ili onaj način, te će dostava da bude automatizovana-robotizovana. Možda u prvim koracima ne u potpunosti na kućnu adresu, ali u neki “sabirni” centar za svaku ulicu ili dio ulice da. Ako se kupi bilo koji artikal ili više njih u nekoj internet prodavnici, to će automatizovani uređaji da u rekordno kratkom roku prebace u taj sabirni centar do kojeg prosječnom čovjeku neće trebavi više od par minuta hoda. No u kasnijim fazama, svaki stan, odnoso stambena jedinica imaće specijalno odredište za dostavu roba (slično poštanskom sandučetu, samo možda negdje na balkonu ili na nekom drugom pristupačnom mjestu), gdje će odgovarajući automatizovani uređaji moći dostaviti robu.

Obrazovanje 4.0

O obrazovanju smo svakako već pisali nekoliko puta, pa i o Obrazovanju 4.0. O tome šta smo imali, šta imamo i šta nas očekuje. Ne tako mali broj ljudi koji su čitali te članke iste je dočekao s podsmijehom, ali i nevjericom da će tako nešto u Bosni i Hercegovini zaživjeti u narednih 50 godina. Ali, ne lezi vraže! Jedna “mala”, “obična” zvjerka, oku nevidljiva ubrza mnoge procese (opet oni paranoični i skloni zavjerama vide neku zajveru).

Kako god, cijeli svijet je uvidio da nam u polju obrazovanja nedostaje ne mnogo alata, tehnika i tehnologija, nego da uopšte nismo pripremljeni za obrazovanje novih generacija, a posebno obrazovanje na daljinu. Autor ovih redaka, kao i vjerovatno mnogo drugih inžinjera širom svijeta ima svoje vlastite ideje, ali i projekte na kojima radi, kako bi se to promijenilo. No, valja znati, da je najvažnija stvar kod obrazovanja na daljinu nastavnik! Nije to ni elektronsko pomagalo, niti komad softvera, nego mogućnost da nastavnik zna kako raditi s đacima, i da mu svi alati i pomagala u tome pomognu da se osjeća potpuno prirodno, kako on, tako i njegovi đaci. Samo i jedino takvi alati i pomagala će naći svoje mjesto na tržištu.

Samoorganizovanost

Samo oni uporni su došli do ovog poglavlja ovog posta. A to znači da za njih ima nade da budu samoorganizovani, jer je to nešto zbog čega milioni ljudi širom svijeta imaju ogromnih problema. Sada, kada se posao “sveo” na tzv. WFH (Work From Home — Rad od kuće), samoorganizovanost, samodisciplina i uklanjanje svega onoga što ometa čovjeka u njegovom fokusu na radni zadatak (poput pametnog telefona, društvenih mreža, audio i video materijala, do ukućana ili kućnih ljubimaca) je ključna. Čak šta više, najvažnija stvar budućnosti!

Autor ovih redaka je musliman, i kao što se u svakom članku može nazrijeti uvijek preovladavaju upute ka etičkim i moralnim vrlinama, te opštem zarad ličnog dobra, pa čak i u slučajevima šale ili ironije, te je i sam pokušavao i pokušava da se organizuje u skladu s potrebama jednog muslimana. I izrazito je teško! Život je neophodno uskladiti s pet (5) dnevnih namaza (molitvi). Neophodno je imati dovoljno sna. Znati kada jesti, piti, provesti vrijeme s porodicom, učiti, obrzovati se. Odmoriti, raditi sportske aktivnosti, kao i mnoštvo drugih stvari koje uopšte nisu direktno povezane s 8 sati koje čovjek treba da provede na “radnom mjestu”. Sve to je neophodno uklopiti tako da čovjek ne osjeća stres, pritisak, ne pada u depresiju, anksioznost, ne dobije razne bolesti zbog manjka kretanja, izgubi vid zbog predugog gledanja u uređaje koji zrače (monitori, pametni telefoni, tableti, televizori, …) itd itd.

Treneri, edukatori, odgajatelji, motivatori i svi oni koji se bave psihologijom, sociologijom i pomoći kod organizovanja prije svega vlastitog života, ali i života drugih u ovim, ali i narednim godinama itekako će imati pune ruke posla.

Razna pomagala koja će omogućiti ljudima da budu produktivniji također će naći svoje mjesto na tržištu. Od raznih malih spravica zakačenih na tijelo koje će mjeriti na stotine, pa i hiljade raznih parametara te na osnovu njih znati procijeniti i savjetovati nosioca istih na određene aktivnosti će biti hit. Poput spravica koje bi mogle pomoći kada da se ide na spavanje i kada da se ustaje. Ako je sve povezano u jedanu cjelinu, npr. s pametnom kućom (smart home), tada bi se prije vremena odlaska na spavanje dobila obijest da će sve u kući/stanu biti ugašeno u narednih n-minuta, a što će ukućane jednostavno natjerati da idu spavati. Zatim uređaji koji će nadgledati koncentrisanost (kao što imaju razna vozila, pa kada vozač izgubi koncentraciju, vozilo automatski usporava), te time “natjerati” nosioca uređaja da prošeta, pije vodu — rehidrira se, ili čini neku drugu aktivnost, nakon koje će mu se fokus na njegove primarne zadatke vratiti. I tako dalje, i tako dalje. U svakom slučaju veoma složena stvar oko koje ne postoji univerzalan alat, jer svaki čovjek je univerzalan, neponovljiva jedinka, ali naravno postoje obrasci preko kojih nas se može “strpati u isti koš”, te na osnovu toga praviti procjene, upute, aktivnosti, … i na kraju krajeva uređaje koji će nam pomagati u svakodnevnom životu.

Negativne posljedice

Naravno, nije sve tako divno u digitalizaciji svega i svačega, bez obzira što ćemo imati na stotine, hiljade, pa i milione raznih pomagala za razne uzraste i potrebe ljudi, životinja ali i biljaka. Najvažnije od svega je to da će svi automatizovani uređaji, ma kako mali bili koristiti električnu energiju. Baterije koje budu svi ti uređaji koristili imaju svoj vijek trajanja, a nakon toga idu na smeće! Greti se već kosa na glavi diže od svega ovoga, vjerujemo.

Potreba za novim fabrikama, uništenjem zelenih površina, kopanje novih ruda te nezamisliva potreba za električnom energijom je nešto što će itekako da utiče na cjelokupan život (ne samo ljudi) na Plavoj planeti.

Stres, ogroman stres ne samo kod radnih ljudi, nego i kod djece, ali i ljudi u trećoj životnoj dobi će da bude sastavni dio života. Nešto što do sada ljudska vrsta nije iskusila.

Potreba za obrazovanjem, načinom usvajanja novih znanja i vještina će da bude tako izražena kao nikada do sada. Ono će da bude i jedan od glavnih uzročnika stresa, uz manjak fizičke aktivnosti i nezdrave prehrane.

1

Hits: 108